Slavimo blagdan Uzvišenja svetoga Križa i razmatramo o poniznosti Spasitelja našega. U Poslanici Filipljanima (2,6-11) sveti Pavao opisuje kako je Isus ponizio sam sebe, postavši poslušan do smrti, smrti na križu. Križ – predmet prezira i poniženja – postao je sredstvo našega spasenja! Ono što je ljudima bilo znak sramote i poraza, u Bogu je postalo znak pobjede i života. Zastanimo i zahvalimo Isusu za ovaj čudesni dar:
Isuse, premda si Bog, oplijenio si samoga sebe i postao čovjek da bi nam donio novi život i spasenje. Prihvatio si naše slabosti i u svemu nam bio sličan, osim u grijehu. Prihvatio si Očevu volju i u najvećoj patnji pokazao poslušnost i posvjedočio ljubav. Pomozi mi da i ja prihvatim Očevu volju za svoj život, osobito onda kada nije ugodna ni laka, kada zahtijeva žrtvu i odricanje.
Za svoju si poslušnost bio „preuzvišen” (Fil 2,9). Ti si živo svjedočanstvo da će „mnogi prvi biti posljednji, a posljednji prvi“ (Mt 19,30). U tebi učim da put poniznosti i predanja vodi do istinske slave. Promatram tebe i tvoj križ kako bih iz njega crpio snagu za svoje kušnje i pomoć da te slijedim – u ovom životu i u vječnosti.
U svojoj poniznosti ti nikoga ne osuđuješ. Tvoje ruke, prikovane na križ, nisu podignute na osudu, nego na zagrljaj. Tvoje probodeno srce ostaje otvoreno za svakoga čovjeka. Ti nudiš vječni život. Biram tvoj put, Isuse, čak i onda kada se to protivi mome načinu razmišljanja i logici ovoga svijeta. Prigibam koljena i ispovijedam: ti si Gospodin moga života!
t.v.
