Povijest
Povijesno je utvrđeno da su franjevci već od 13. stoljeća imali svoje samostane u Ugarskoj i u međuriječju Dunava i Save. Prvi pisani podatci o franjevcima u povijesnim pokrajinama Slavoniji i Srijemu datiraju iz 14. stoljeća. Prvi se spominje samostan u Baču, na lijevoj obali Dunava, 1301. godine. Iz njega su franjevci 1723. osnovali i izgradili franjevački samostan i crkvu u Vukovaru koji vrlo brzo postaju rasadište vjere, obrazovanja i kulture. Franjevci u Vukovaru bili su neposredni nositelji prvoga javnog pučkog školstva za katoličku mladež (1736), odmah potom nastavljajući s otvaranjem provincijskog studija filozofije i teologije koji uz male prekide traje sve do 1885. godine.
Kroz to dugo vrijeme franjevački samostan u Vukovaru bio je veliko duhovno središte ne samo za grad Vukovar nego i za širu okolicu. Vukovarski su vjernici dobro shvaćali da su crkva i samostan bili i ostali čuvari hrvatskoga jezika i cjelovitoga hrvatskog identiteta. Za posljednja tri stoljeća braća franjevci su bili:
- nositelji crkveno-religijskoga, ali i svjetovnog života
- osnivači prve škole i visokih učilišta
- stvaratelji i čuvari bogatoga umjetničkog, knjižnog i rukopisnog blaga
- duhovni pratitelji i karitativni djelatnici
- u Domovinskom ratu i u progonstvu svjetionici ljubavi, mira i nade
- prvi povratnici i obnovitelji crkve i samostana
- primatelji brojnih vukovarskih hodočasnika.
Kada je početkom rujna 1991. grad Vukovar ostao u potpunom okruženju, braća franjevci ostali su s vukovarskim pukom; bez obzira na razvoj događaja, nisu ga napustili, već su mu svojom nazočnosti pružali podršku i blagoslov. Franjevci su tako od samoga početka svoga djelovanja na vukovarskom području imali važnu ulogu i ostavili neizbrisiv trag u razvoju toga kraja.
Prve barokne izgradnje u Vukovaru
Temeljni kamen crkve, posvećene apostolima sv. Filipu i Jakovu, i samostana na visokom, slikovitom položaju iznad Dunava, koji je ostao simbolom i dominantnom točkom samoga grada tijekom stoljeća, postavljen je već 1723. godine. Crkva je izgrađena za deset godina te je 1733. posvećena, a tijekom daljnjih godina i stoljeća je dograđivana. Konačan oblik crkvi daje bečki arhitekt Richard Jordan nakon velike historicističke obnove i proširenja krajem 19. stoljeća (1895). Tako proširena crkva (na 58 metara) s dva bočna broda ili kapele te s novim polukružnim svetištem i vanjskom siluetom postaje impresivan sklop i najmarkantnija građevina baroknoga Vukovara.
Samostan s crkvom u svome monumentalnome arhitektonskom habitusu stoljećima je čuvao neprocjenjivo umjetničko i kulturno blago; posjedovao je vrlo vrijedan inventar te bogatu knjižnicu s rijetkim izdanjima kao i malu galeriju slika. Po kompleksnosti i cjelovitosti baštine svrstan je među najvrjednije spomeničke sklopove kontinentalne Hrvatske. Registriran je kao spomenik kulture visoke A (I) kategorije. Zahvaljujući fra Marku Maloviću iz Iloka i fra Marku Kuroltu iz Zemuna sačuvan je veći dio samostanskoga blaga i sakralnoga inventara crkve, koji su nakon obnove i restauracije zasjali novim sjajem. U Domovinskome ratu, u kojem se Hrvatska branila od velikosrpske agresije, Vukovar je teško stradao. Tijekom
napada na grad na crkvu i samostan palo je više od 3 000 granata i projektila, a braća franjevci zajedno su sa svojim narodom otišli u logore i u progonstvo. Tijekom mirne reintegracije srpski su agresori, povlačeći se iz okupiranog Vukovara, htjeli iza sebe ostaviti još veću pustoš. Naumili su crkvu 1996. sravniti sa zemljom izbušivši 22 minske rupe u njezinim zidovima i stupovima.
Obnovljena crkva
Kad stupiš unutra, u onom golemom prostoru obuzme te osjećaj malenosti i Božje veličine, ali i mira i sabranosti. Odmah na ulazu smješkaju ti se Božji prijatelji. Slijeva Gospa Lurdska s Bernardicom, a zdesna sv. Antun Padovanski, veliki prijatelj svih Vukovaraca čiji spomendan se u Vukovaru slavi kao blagdan nad blagdanima. Zatim nekoliko koraka dalje u uglu s lijeve strane stoji prekrasan kip Bezgrešne, a s desne strane kip Svete Obitelji.
Kada se okreneš unatrag, dominira pogled na kor gdje su postavljene nove orgulje. Nekoliko je preostalih dijelova starih orgulja predano obnoviteljima kako bi ih ugradili u nove orgulje. Orgulje sadržavaju 38 registaras dva sviraonika na elektromagnetski prijenos. Svojom osebujnošću zauzimaju cijeli korski prostor i ubrajaju se među najveće u Crkvi u Hrvata.
Kada staneš u sredinu crkve, vidiš ispred sebe nove pločice, nove klupe, ispovjedaonice, škropionice, a kada pogledaš oko sebe, na prozorima vidiš prekrasne nove vitraje.
Glavni oltar
Glavni oltar posvećen je patronima crkve, sv. Filipu i Jakovu, koji su prikazani na velikoj oltarnoj slici. Glavni je oltar u cijelosti ponovno izgrađen prema sačuvanim fotografijama. Pokraj oltara, na konzolama koje se nalaze sa strane na zidu svetišta, stoje barokni kipovi sv. Franje Asiškoga i sv. Bonaventure, a ispred svetišta s obje strane stoje kipovi Srca Isusova i Srca Marijina.
Sv. Bono – zaštitnik Vukovara
Na kraju desne lađe čeka nas oltar sv. Bone – mučenika, zaštitnika Vukovara i cijeloga vilajeta koji je u ratnom stradanju doživio svoje drugo mučeništvo. Štovanje sv. Bone, mučenika iz 260. godine, pokrenuo je fra Josip Janković koji je izmolio 1754. godine od pape Benedikta XIV. tijelo glasovitoga viteza, misnika i mučenika da bude prosvjetitelj, patron i obrana Vukovara i njegove okolice. U vrijeme okupacije grada Vukovara svečevo tijelo je brutalno zapaljeno i oskvrnuto. Njegovi se ostaci danas nalaze u oltaru sv. Bone, položeni u mali srebrni sarkofag.
Križni put
Novi križni put Zlatana Vrkljana djelo je današnjega, modernog vremena i senzibiliteta. Uprizorena je poznata tradicijska priča, ispričana modernim jezikom. Na promišljen i profinjen način spojeni su Isusova muka, smrt i uskrsnuće s ne tako davnom povijesti i stradanjima grada Vukovara. Križni put je oslikan u kontekstu
vukovarske patnje za slobodu. Dominantna plava boja novo je duhovno ozračje u vukovarskoj baroknoj crkvi. Križni put je postavljen i posvećen 3. travnja 2015. godine.
Franjevačka kripta
Sarkofazi i posljednji ostaci braće franjevaca i grofovske obitelji Eltz stoljećima su počivali u miru. No nakon protjerivanja braće franjevaca iz samostana 1991.
godine posmrtni ostaci franjevačke kripte doživljavaju opaku nemilost. Pripadnici srpskih paravojnih jedinica grofovske su sarkofage razbili tražeći blago, zlato i nakit
ili pak oružje u zemljanom podu. Kriptu su u potpunosti devastirali i iza sebe ostavili bolan trag nehumanosti i barbarstva. Danas je franjevačka kripta obnovljena u
novome stilu, u duhu vremena u kojem živimo. Prvi dio kripte, zamišljen kao molitveni prostor; stavlja se na raspolaganje mnogobrojnim hodočasnicima za molitvu
i sakramentalna slavlja, a u drugom dijelu postavljeni su sarkofazi grofova Eltz i njihove spomen-ploče s popisom pokojnika.
Knjižnica Franjevačkog samostana Vukovar »fra Marko Kurolt«
Vukovarska samostanska knjižnica jedna je od najvrjednijih starih knjižnica u Hrvatskoj. Na prvom mjestu nalaze se inkunabule, zatim hrvatske rijetke knjige nastale do 1850. godine (Rarissima Croatica), poznatih hrvatskih pisaca iz toga vremena. Tu su i strane rijetke knjige nastale do 1600. godine. Sačuvana su djela iz 16. stoljeća, velikim dijelom propovijedi, ali zastupljeni su i rimski pisci. Čuva se nekolicina vukovarskih rukom pisanih kantuala i knjiga Organum iz 18. stoljeća. Za povijest medicine su svakako zanimljiva dva djela Faventinusa.
U velikim barbarskim napadima na Hrvatsku, posebice Vukovar, 1991. godine veliko franjevačko knjiško blago stradava i jednim dijelom nestaje. Neke su knjige spaljene, neke su doživjele sudbinu ratnoga vihora, pogođene metcima i gelerima, dok su neke vrijedne knjige jednostavno nestale i danas se traže preko Interpola. Najveći dio knjiškoga blaga zatekla je sudbine mnogih Vukovaraca, što znači da je završio u progonstvu.
Prema dogovoru međudržavnoga Povjerenstva za povrat kulturnih dobara Republike Hrvatske i Republike Srbije, Franjevačkom samostanu sv. Filipa i Jakova u Vukovaru 20. studenoga 2004. godine vraćeno je knjiško blago s dvanaestogodišnje pohrane u Franjevačkom
samostanu sv. Ivana Krstitelja u Zemunu.
Danas je knjižnica u franjevačkom samostanu obnovljena i opremljena novim policama, a veliki dio knjiga je restauriran. Zbog neizbrisivih zasluga fra Marka Kurolta, danas knjižnica nosi naziv Knjižnica Franjevačkog samostana Vukovar »fra Marko Kurolt«.
Crkva i samostan kao hodočasničko mjesto
Hodočašće Vukovaru iskustvo je koje treba doživjeti svaki vjernik, svaki učenik, svaki srednjoškolac, svaki student. Grad i obližnja groblja, masovne grobnice, spomen-obilježja, ceste i simboli stradanja nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim. Braća franjevci među prvim su vukovarskim domaćinima koje valja posjetiti, a kompleks Franjevačkoga samostana mjesto je u Vukovaru kojemu se je prvom uputiti. Pristup autobusima u samostansko dvorište vrlo je jednostavan. Na parkiralište u dvorištu može se smjestiti osam autobusa.Ambijent je prikladan za predah i kraći odmor.
Ponuda
- 15-minutni dokumentarac o stradanju Vukovara i samostanskog kompleksa;
- Samostanski klaustar sa zvonima oštećenim u ratu;
- Lik “Ranjenog Isusa Vukovarskog” kojeg je blagoslovio papa Ivan Pavao II, u Osijeku 07.06.2003. godine;
- Mramorni oltar Žalosne Gospe, podignut u spomen žrtvama I. svjetskog rata, razbijen u 60 komada u Domovinskom ratu;
- Vrijedna samostanska knjižnica;
- Izložbeni i muzejski prostor s ratnim i poratnim događanjima;
- Kripta u kojoj su do 1900. godine pokapani članovi grofovske obitelji Eltz;
- Krasna panorama sa pogledom na Dunav i priobalje;
- Suvenirnica (nabožni predmeti i uspomene na Vukovar)
- Posjet crkvi i samostanu, uključivši stručno vodstvo, se ne naplaćuje;