Tko je zapalio fitilj za ogromnu eksploziju koja ima nastupiti jezivom sigurnošću, taj neće tvrditi da je paljenje fitilja bilo događaj prošlosti. Početak događanja koji je još u razvitku, ali neumoljivo i nezaustavljivo ide prema svome vrhuncu, nije prošlost nego sadašnjost. I ta sadašnjost nosi u sebi čak svoju budućnost.
To bi nam trebalo biti pojmovno jasno, ako uopće pokušavamo reći nešto suvislo o uskrsnuću Kristovu. Uskrs nije slavlje nekog prošlog događaja. Aleluja se ne pjeva onome što je nekad bilo; Uskrs proglašava početak koji je već odlučio o najudaljenijoj budućnosti. Uskrsnuće nam kaže da je slava već započela. A započeto će se i dovršiti.
Dugo to traje? Traje tisućljeća jer je potreban barem taj kratki trenutak da bi se nepregledna punina stvarnosti i povijesti protisnula kroz smrtnu bol ogromne preobrazbe (tu smrtnu bol nazivamo povijest prirode i svijeta) do svoga sjajnog savršenstva.
Karl Rahner