Današnje evanđelje prikazuje Isusa za stolom s carinicima i grešnicima. Taj prizor sablažnjava farizeje i pismoznance, ali istodobno otkriva Boga koji ljubi svakoga čovjeka.
Isus nije ljubio grijeh. Naprotiv, grijeh je ono čemu se cijelim svojim životom suprotstavljao. Ali dok mrzi grijeh, Isus nikada ne prestaje ljubiti grešnika. Već samim svojim utjelovljenjem Bog silazi među ljude i približava se onima koji su izgubljeni, ranjeni i odbačeni.
Zato su se grešnici rado okupljali oko njega. U njegovim riječima nisu osjećali osudu, nego nadu. Isus im je objavljivao Boga koji traži izgubljenu ovcu, raduje se pronađenoj drahmi i s ljubavlju prima rasipnog sina.
Nasuprot njima stoje farizeji. Pouzdali su se u vlastitu pravednost i zaboravili da je prava Božja pravednost uvijek povezana s milosrđem. Njihova pobožnost nije rađala ljubavlju prema bližnjemu. Zato ih Isus podsjeća na riječi Svetoga pisma: „Milosrđe mi je milo, a ne žrtva.“
Kakvo je naše nasljedovanje Isusa Krista? Sudjelujemo u svetoj misi, molimo, ispovijedamo se i vršimo pobožnosti. Ali ako nas sve to ne vodi većoj ljubavi prema Bogu i čovjeku, tada propuštamo ono najvažnije. Netko je rekao da ljudi oko nas ne trpe toliko zbog nedostatka religioznosti koliko zbog nedostatka ljubavi. Kršćansku zajednicu čine oni kojima je oprošteno, koji su doživjeli Kristovo milosrđe i koji to milosrđe nastoje prenositi drugima. Sveti Grgur Nazijanski: „Ništa nema što Boga toliko veseli koliko čovjekovo obraćenje i spasenje.“
t.v.
