Ove Isusove riječi iz Evanđelja mogu na prvi pogled zvučati prijeteće. No, što taj oganj zapravo znači?
U Svetom pismu oganj je snažan simbol: označava Božju prisutnost, pročišćenje, ali i ljubav. Već u trećem poglavlju Lukina Evanđelja Ivan Krstitelj najavljuje Mesiju koji će krstiti „Duhom Svetim i ognjem“ (Lk 3,16). Isusova želja da oganj plane na zemlji zapravo je izraz njegove čežnje da Duh Sveti preobrazi srca ljudi i da se svijet zapali plamenom Božje ljubavi.
Na Pedesetnicu se to i dogodilo: Duh Sveti sišao je na apostole u obliku plamenih jezika (Dj 2,3). Taj isti oganj i danas želi zahvatiti naše živote. Isus nije došao donijeti razorni plamen, nego oganj koji grije, pročišćava i preobražava.
U današnjem evanđelju Isus govori i o svom krštenju koje ga čeka – to je krštenje njegove muke i smrti. On zna da će upravo preko križa otvoriti put izlijevanju Duha na učenike.
Naša je zadaća otvoriti se tom ognju. Duh Sveti želi zahvatiti i naše srce, želi nas grijati kad smo hladni, pročišćavati od sebičnosti, paliti u nama ljubav i gorljivost za Boga i ljude. On nas osposobljava da živimo sveto, da ustrajemo u kušnjama, da – kako kaže Poslanica Hebrejima – „postojano trčimo u borbu koja je pred nama“, gledajući „u početnika i dovršitelja vjere“, Isusa (Heb 12,1-2).
Poput proroka Jeremije, koji unatoč progonu ne može šutjeti jer ga Božja riječ potiče iznutra, i mi smo pozvani nositi taj oganj u ovaj svijet. Poslani smo biti ljudi Duha – ljudi koji će mijenjati svijet ne silom, nego ljubavlju, žarom i svetošću.
t.v.
