U Svetom pismu broj sedam ima posebno značenje. Prvo poglavlje knjige Postanka opisuje stvaranje svijeta u sedam dana. Malo dalje u istoj knjizi, Bog Noi zapovijeda da unese u korablju sedam para čistih životinja. Žrtvene životinje morale su biti stare najmanje sedam dana da bi bile prikladne za žrtvu. U osvajanju Jerihona, Izraelci sedam dana obilaze gradske zidine. Naamanu Sircu, vojskovođi oboljelom od gube, prorok Elizej naređuje da se opere u Jordanu sedam puta. Prorok Izaija navodi sedam darova koje će posjedovati Mesija: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Gospodnji. U židovskoj tradiciji broj sedam simbolizira puninu i božansku savršenost.
Zato nije slučajno da u knjizi Otkrivenja sveti Ivan koristi upravo sedam riječi kako bi opisao slavu i čast koju zaslužuje Isus Krist: „Moć i bogatstvo, mudrost i snaga, čast i slava i blagoslov“ (Otk 5,12). Jaganjac koji je zaklan – Isus Krist, koji je umro i uskrsnuo za nas – dostojan je sve naše hvale, zahvalnosti i odanosti.
I svaki put kada slavimo svetu misu, mi se pridružujemo pjesmi neba i svjedočimo da je Isus dostojan svake časti i slave. Slavimo ga i blagoslivljamo ga za sve što je učinio za nas. U tim trenucima, zajedno s anđelima i svecima, prikazujemo mu našu slavu, čast i hvalu.
Kada slavimo svetu misu, sjetimo se broja sedam. Neka nam on bude podsjetnik na puninu Božje ljubavi i savršenstvo Kristove žrtve. Kleknimo s anđelima u klanjanju i prinesimo neokaljanom Jaganjcu sedam riječi svoje hvala, ali još i više – prinesimo mu svoje srce.
t.v.
