Isuse, u noći prije svoje muke, za stolom Posljednje večere, nisi zaboravio ni mene. Molio si Ocu ne samo za svoje učenike, nego i za sve koji će povjerovati u tebe po njihovoj riječi. U toj molitvi nosio si i mene u svom srcu. U svojoj božanskoj ljubavi vidio si svakog čovjeka, kroz sva vremena i sve narode – i znao si koliko će nam jedinstvo biti potrebno.
U našem gradu žive kršćani različitih tradicija – govore različitim jezicima, njeguju različite običaje, ali svi vjeruju u tebe, Uskrslog Gospodina.
Gospodine, ti znaš koliko je rana i podjela ostalo među nama – na tlu koje je bilo ranjeno, u srcima koja još nose sjećanja, u domovima gdje se još uči praštati. Ali ti si nas pozvao na put pomirenja. Na zajedništvo koje ne briše razlike, nego je prožeto tvojom ljubavlju.
Pomozi nam da jedni u drugima prepoznamo tvoju prisutnost, da naučimo cijeniti ono što nas povezuje, i da s poštovanjem prihvaćamo ono što nas razlikuje. Učini nas sposobnima za iskren susret, za dijalog, za molitvu jednih za druge. Daj da ljubav prema tebi bude jača od svake predrasude, od svake uspomene koja još boli.
Gospodine, nauči me prihvaćati svakog brata i sestru, bez obzira iz koje crkve dolazi. Nauči me slušati, razumjeti, i iznad svega – ljubiti. Daj mi poniznost da priznajem tvoje darove i u drugima. Daj mi snagu da budem graditelj mostova – riječju, djelom i molitvom.
Molim te, Gospodine, da kršćani našega grada budu jedno srce i jedna duša u tebi. Da molimo jedni za druge, da se poštujemo i podupiremo, da hodimo istim putem prema punini zajedništva u tvojoj ljubavi. Neka nas ljubav prema tebi tako poveže da budemo živo svjedočanstvo tvoje prisutnosti i blizine.
Oče, po svome Sinu Isusu Kristu i u snazi Duha Svetoga, obnovi nas u ljubavi i učini da svi tvoji sinovi i kćeri, bez obzira na svoje podrijetlo ili pripadnost, postanu jedno u tebi – na tvoju slavu i na spasenje svijeta. Amen
(nadahnuta Evanđeljem 7. uskrsne nedjelje Iv 17,20-26)
t.v.
