Došašće je ponovno pred nama – sveto vrijeme iščekivanja, budnosti i nade. Gospodin nas i ove godine poziva da usporimo korak, otvorimo srce i dopustimo da nas dotakne njegova blizina.
U našim crkvama danas se pali prva svijeća na adventskom vijencu. Iz nedjelje u nedjelju svjetlost će rasti, baš kao što bi trebala rasti i u našim srcima dok se približavamo Božiću. Što učiniti da Kristova svjetlost u nama postane jača?
Zastanimo pred Gospodinom u svakodnevnoj molitvi. Možda samo nekoliko minuta – ali neka to bude vrijeme u kojem svim srcem predajemo Gospodinu sve brige, radosti i očekivanja. Jer Kristova prisutnost donosi mir, toplinu i jasnoću. Pročitajmo neki odlomak iz Svetoga pisma. Dopustimo Gospodinu da nas „nauči svojim putovima“ i „povede svojim stazama“ (usp. Iz 2,3).
Neka Njegovo svjetlo dotakne našu tamu. Došašće je idealno vrijeme za ispit savjesti i za sakrament pomirenja. Tamo gdje nas sputava grešna navika, navezanost ili ranjena savjest – ondje Krist želi unijeti svoju svjetlost da bi naša duša ponovno mogla disati punim plućima.
Budimo svjetlo drugima. Učinimo mali čin dobrote: obrišimo suze onomu tko tuguje, posjetimo nekoga tko je sam, uključimo se u karitativne akcije. Ljubav koja se rađa iz vjere raspršuje tamu ovoga svijeta.
Došašće nas ponovno podsjeća da ne moramo živjeti u mraku. Krist je svjetlo svijeta, i svaki put kad mu se približimo, i naše svjetlo postaje snažnije. Neka nas adventski vijenac iz tjedna u tjedan podsjeća: svjetlost dolazi – a s njom i radost susreta s Gospodinom. Uđimo u došašće s pouzdanjem i nadom. U Gospodnjoj hodimo svjetlosti. (Iz 2,5)
t.v.
