Između Uzašašća i Pedesetnice Crkva živi posebno vrijeme molitve. Devet dana, od četvrtka Uzašašća do nedjelje Pedesetnice, apostoli su bili okupljeni u molitvi iščekujući obećanog Duha Svetoga. Upravo iz toga nastala je i pobožnost devetnice, devet dana ustrajne molitve za posebne potrebe i milosti.
No, molitva nije samo popis naših želja i potreba. Prije svega, molitva je susret s Bogom. Ona nas uvodi u osobni odnos s Kristom. Kao što prijateljstvo raste kroz razgovor i zajedništvo, tako i naš odnos s Bogom raste kada mu svakodnevno otvaramo svoje srce.
Jedan od najljepših načina molitve jest molitva uz Sveto pismo. Dovoljno je uzeti nekoliko redaka iz Evanđelja, polako ih pročitati, zastati nad riječima koje nas dotaknu i dopustiti da Božja riječ siđe u naše srce. Tada otkrivamo kako nam Bog govori upravo u našim životnim situacijama, u brigama, odlukama, radostima i kušnjama.
Isus je često pitao ljude: „Vjeruješ li da to mogu učiniti?“ Vjera otvara srce Božjem djelovanju. Zato Crkva stoljećima svjedoči kako Bog uslišava iskrene i ustrajne molitve svoje djece.
No, prava molitva uvijek uključuje i zahvalnost. Sveti Pavao poziva da svoje prošnje iznosimo Bogu „sa zahvaljivanjem“. To znači zahvaljivati već dok molimo, vjerujući da Bog čuje i vodi naš život. Imamo puno razloga svakoga dana reći : „Hvala ti, Gospodine!“: za život, obitelj, zdravlje, vjeru, ljude koji nas vole i za nebrojene male znakove Božje blizine.
Sveta misa najbolja je škola takve molitve. U njoj zajedno molimo, zahvaljujemo i primamo najveći dar, Isusa u Euharistiji. Ova nedjelja poziva nas da obnovimo svoju molitvu: osobnu, obiteljsku i zajedničku. Poput apostola okupljenih u dvorani Posljednje večere, i mi molimo otvorena srca, čekajući da Duh Sveti obnovi i posveti naš život.
t.v.
