Tko ne bi želio imati Isusa na svojoj strani kad dođe do podjele nasljedstva? Ako je Sin Božji na tvojoj strani, tko ti može stati na put? Pa ipak, u današnjem evanđelju Isus odlučno odbija ući u spor između dvojice braće. Čini se kao da ga nije briga. Ali zapravo, itekako ga je briga – samo za nešto mnogo važnije.
Isusa ne zanimaju vanjske podjele nego ono što se događa u srcu. On vidi kako je ovaj čovjek više zaokupljen time što će naslijediti, nego kako će živjeti ljubav prema vlastitom bratu. Isus ga ne kori zato što ima, nego zato što ga imanje posjeduje. Zato upozorava na pohlepu i poziva ga da se „bogati u Bogu“ (Lk 12,21).
Mudrac u Knjizi Propovjednika primjećuje ispraznost ljudskih napora: čovjek se trudi, radi, stječe, a onda sve to ostavlja drugome. Toliko truda, a tako malo mira. Psalmist nas zato uči moliti: „Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce“ (Ps 90,12). Mudrost je u tome da znamo kako su dani prolazni i da vrijednost života nije u količini, nego u kvaliteti – posebno u ljubavi koju nosimo u sebi i darujemo drugima.
Sveti Pavao u Poslanici Kološanima (Kol 3,1-11) ide još dublje. Poziva nas da „tražimo ono što je gore“, da umremo starom čovjeku i obučemo novoga – koji je slika Krista. Grešne želje, nepoštenje, srdžba, gramzivost – sve to treba umrijeti u nama, jer nas to odvaja od zajedništva s Bogom i bližnjima.
Isus ne želi biti naš sudac prilikom podjele nasljedstva, nego liječnik naših duša. Želi nas osloboditi pohlepe, zavisti i sebičnosti – ne da bismo ostali prazni, nego da bismo se ispunili onim što ostaje: bogatstvom ljubavi, milosrđa i zajedništva s Bogom i ljudima.
t.v.
