Sveta Jelena rođena je oko 250. godine u Drepanonu, u tadašnjoj pokrajini Bitiniji, na području Male Azije. Potjecala je iz siromašne obitelji, a prema predaji radila je kao služavka i obavljala teške poslove, među ostalim radila je i u staji. Upravo ju je ondje upoznao njezin budući suprug, Konstancije Klor, ugledni vojskovođa, za kojega se i udala.
Kada je Konstancije postao car, morao je otpustiti Jelenu jer je tadašnji zakon propisivao da carica mora biti plemićkoga podrijetla. Na njezino je mjesto došla carica Teodora, dok se Jelena povukla iz javnog života. Kao obraćenica na kršćanstvo, koje je u to vrijeme još uvijek bilo progonjeno, živjela je skromno, pobožno i samozatajno.
Nakon smrti cara Konstancija na prijestolje dolazi njihov sin Konstantin, koji poziva majku na carski dvor. Daje joj pristup carskoj riznici, izdaje kovani novac s njezinim likom te joj dodjeljuje naslov Auguste, čime joj omogućuje da ponovno zauzme istaknuto mjesto na carskom dvoru. Unatoč bogatstvu, moći i visokom položaju, Jelena ostaje skromna, pobožna i ponizna. Pomaže siromašnima i bolesnima te se zauzima za nepravedno progonjene. Kao kršćanka, osobito je pridonijela širenju kršćanstva i njegovu slobodnom prakticiranju.
Godine 326. Jelena hodočasti u Svetu zemlju. Prema kršćanskoj predaji, ondje pronalazi Kristov križ, zbog čega će kasnije biti poznata kao Jelena Križarica. Uz njezino se ime povezuje i gradnja bazilike Svetoga Groba u Jeruzalemu. Prema predaji, Jelena je preminula 18. kolovoza 330. godine, a njezino je tijelo preneseno u Rim. Ubrzo nakon smrti započelo je njezino štovanje kao svetice. Sveta Jelena Križarica danas se smatra zaštitnicom obraćenika, arheologa, problematičnih brakova i rastavljenih supružnika. Njezin se život i danas ističe kao primjer vjere, poniznosti, nesebičnosti i predanosti pomaganju drugima.
Melita M.
