Kao svećenik imam tu milost da u ispovijedi mogu biti s jedne i druge strane rešetke. Svjestan sam kada uđem kao pokajnik da trebam reći sve što sam učinio protiv Boga i brata čovjeka. Često puta to radim olako. Istresam svu svoju prljavštinu pred Boga. Nadam se maloj pokori i oprostu grijeha. I kakvi god bili grijesi uvijek se događa isto. Čujem one riječi koje sam izgovaram svakodnevno u Božje ime: Bog ti je oprostio grijehe. Idi u miru. Osjećam kao da sam se naviknuo na to da će Bog oprostiti ma šta god se dogodilo.
S druge strane kada napustim ispovjedaonicu i krenem u život, vidim u svojim postupcima skroz drukčiju priču. Koliko puta me netko tražio za oprost, a nisam bio spreman oprostiti? Koliko puta se ponavljala ista pogreška, a ja sam bio još frustriraniji? Koliko puta ti moram oprostiti?
Zamjećujem ovaj zakon u ljudskom životu. Olako tražimo Boga oproštenje za svoje grijehe. I to za neke koje činimo svaki dan. A kad je u pitanju naš bližnji, onda smo stisnuta srca. Onda ne možemo oprostiti ni jednom. Ili kažemo: pa do kada ću ti morati to opraštati.
Čini mi se da je opraštanje proces. Ne ide sve odmah i sada. Čovjek nije stroj. Ipak smatram da je najvažnije imati želju. Dobru nakanu. Nakanu da želim oprostiti drugome. Ne samo jednom. Nego i sedamdeset puta sedam. Želim to iz razloga jer i sam često griješim i molim Boga za oprost. Želim opraštati jer sam po opraštanju sličan svome nebeskome Ocu. Želim opraštati jer opraštati znači živjeti. Želim opraštati jer je i meni oprošteno.
Za kraj, vjerujem kako svi imamo problem sa opraštanjem ali još više sa zaboravom uvrede i nepravde. Katekizam katoličke Crkve u broju 2834 kaže: “Nije u našoj moći ne osjetiti ili zaboraviti uvredu, ali srce koje se predaje Duhu Svetom pretvara ranu u samilost i pročišćava sjećanje okrećući uvredu u zagovor.“ To znači da ne mogu zaboraviti nešto što se dogodilo, nešto što me povrijedilo. Ali odnos s Bogom, molitva i sakramenti, mogu mi pomoći da moje sjećanje na neku ranu ne vodi moje misli u osvetu. Samo Bog može ranu zacijeliti, poviti i ozdraviti. I to je proces. Svaki dan od Boga učim kako opraštati. Svaki dan učim kako svoje ranjenosti trebam predavati Bogu.
Početak je školske godine, sjednimo u Božju školu i trudimo se učiti kako opraštati.
fra Marko
