Najmilosrdniji, pretvori moju tupost u najstrastveniju ljubav prema tebi. Najblaži, ova moja molitva, moje sjećanje i razmatranje nad tvojim dobročinstvima, namjeravaju zapaliti ljubav prema tebi. Gospodine, tvoja me dobrota stvorila, a stvorenoga tvoje me milosrđe očistilo od istočnoga grijeha. Nakon što sam se, nakon očišćenja u krštenju, više puta zaprljao drugim grijesima, moje me strpljenje sve dosad podnosilo, hranilo i iščekivalo.
Gospodine dobri, ti očekuješ moj popravak, a moja duša očekuje da se dovoljno pokaje kako bi počela dobro živjeti u skladu s nadahnućem tvoje milosti. Moj Gospodine, moj stvoritelju, moj strpljivi hranitelju, budu moj pomoćnik. Za tobom žeđam, za tobom gladujem, tebe želim. K tebi uzdišem i za tobom žudim. Kao što siroče bez najdražega oca, plače i kmeči samo da bude u njegovu zagrljaju, da osjeti njegovo srce, i da stalno gleda njegovo ljubljeno lice, tako se i ja sada, onoliko koliko mogu, a ne onoliko koliko trebam, spominjem tvoje muke, tvojih šamara, bičevanja, križa i tvojih rana, spominjem se kako si bio ubijen za mene, kako si bio stavljen u povoje i pokopan.
Tako se spominjem i slavnoga uskrsnuća i čudesnoga uzašašća. Nepokolebljivom vjerom to prihvaćam, oplakujem tegobe svojega izgnanstva, uzdam se u jedinu utjehu tvojega dolaska, gorim o želje da motrim tvoje slavno lice.
Sveti Anzelmo Canterburyjski
