„Svi mi u sebi imamo neka područja, neke dijelove srca koji nisu živi, koji su pomalo mrtvi… Ali ako se jako vežemo uz te grobove i čuvamo ih u sebi te ne želimo da cijelo naše srce ponovno oživi, postajemo pokvareni i naša duša počinje, kako Marta kaže, ‘zaudarati’ (usp. Iv 11,39), jer je vezana uz grijeh. I korizma ima veze upravo s tim. Jer svi mi… možemo čuti ono što je Isus rekao Lazaru: ‘Povika iza glasa: “Lazare, izlazi!”’ (11,43).
Danas vas pozivam da na trenutak razmislite, u tišini: gdje je mrtvi dio moje duše? Gdje je moj grob? … Razmislimo: koji dio srca može postati pokvaren zbog moje vezanosti uz grijeh, ovaj ili onaj grijeh? I ukloniti kamen, maknuti kamen srama te dopustiti Gospodinu da nam kaže, kao što je rekao Lazaru: ‘Izlazi!’ Da cijela naša duša bude ozdravljena, da uskrsne po ljubavi Isusa, po snazi Isusa. On nam može oprostiti. Svima nam je to potrebno! Svima. Svi smo grešnici, ali moramo paziti da ne postanemo pokvareni. Grešnici smo, ali On nam oprašta. Poslušajmo
taj Isusov glas koji nam, snagom Božjom, govori: ‘Izlazi! Izlazi iz tog groba koji nosiš u sebi. Izlazi. Ja ti dajem život, dajem ti radost, blagoslivljam te, želim te za sebe.’
Neka nam Gospodin danas, na ovu nedjelju koja toliko govori o uskrsnuću, udijeli milost da ustanemo iz svojih grijeha, da izađemo iz svojih grobova; s Isusovim glasom koji nas poziva da iziđemo i pođemo k njemu.“
(Iz propovijedi Pape Franje: 6. travnja 2014.)
