Otajstvo Božjeg milosrđa oduvijek je bila središnja tema u propovijedanju i djelovanju pape Franje, a osobito za vrijeme njegova pontifikata. Polazeći upravo od ovog našeg vremena i slike ranjenog čovječanstva koje ne zna kako liječiti te rane ili smatra da ih se uopće ne može liječiti, Papa nastoji osvijetliti lice Crkve koja ljudima ne spočitava njihove slabosti, nego ih liječi lijekom milosrđa.
Možemo reći da ranjenom čovječanstvu želi pokazati majčinsko i nježno lice Crkve, one koja ne čeka da ranjeni pokucaju na njezina vrata, nego da im sama ide ususret tražeći ih na ulici i skrbeći se za njih. Stoga, da bi Crkvu još više potaknuo na autentičan život koji ispovijeda i naviješta milosrđe, papa Franjo proglasio je Izvanredni jubilej milosrđa riječima: „Lice milosrđa nebeskoga Oca je Isus Krist. Otajstvo kršćanske vjere kao da je sažeto u tim riječima. Milosrđe je postalo živo, vidljivo i dosegnulo je svoj vrhunac u Isusu iz Nazareta. (…) Tko vidi njega, vidi Oca (usp. Iv 14,9).“ Upravo u ovoj slici Isusa Krista i njegovu odnosu prema grješnicima sadržan je temeljni poziv upućen svećenicima ispovjednicima danas: da iziđu prema svima i da im pristupaju s milosrđem.
Franjina Crkva želi biti prepoznatljiva, prije no po bilo čemu drugom, kao kuća milosrđa, koja u dijalogu između slabosti ljudi i Božje strpljivosti pomaže pronaći „dobru vijest“ velike kršćanske nade.
IKA (iz članka Papa Franjo – život i djelo
