Krist je rekao svojim učenicima, kako ga ne bi pitali o času njegova dolaska: Za tu uru nitko ne zna, ni anđeli, ni Sin. Ne spada na vas da znate vrijeme i čas!
Sakrio je to od nas da bismo bili budni i da svatko od nas smatra da će se to dogoditi u njegovo vrijeme. Da je objavio u koje će vrijeme doći, njegov dolazak ne bi imao pravog smisla; ne bi ga više očekivali ljudi ni stoljeća u kojima će se pojaviti. Rekao je da će doći, ali nije rekao kad će doći, tako ga željno očekuju svi naraštaji i sva stoljeća.
Iako je Gospodin upozorio na znakove svoga dolaska, ipak se ne može posve sigurno znati kad će se pojaviti. Ti su se, naime, znakovi više puta izmijenili, pojavili i nestali; čak ih i sada ima. Posljednji njegov dolazak bit će sličan prvome.
Kao što su ga pravednici i proroci očekivali u uvjerenju da će se pojaviti u njihovo vrijeme, tako ga i danas svaki vjernik želi susresti u svoje vrijeme, jer nije objavio dan svoga dolaska. Najviše zbog toga da netko ne bi smatrao da je podložan sudbini i vremenu onaj koji vlada i upravlja vremenima i godinama.
Gospodin je, dakle, budnost zapovjedio i preporučio za čitavo čovječje biće: za tijelo da se čuva pospanosti, za dušu da se čuva mlitavosti i bojažljivosti, kao što kaže Pismo: Pravednici, budite budni, i Ustadoh i još sam s tobom, i opet: Nemojte malaksati. Zato ne sustajemo, jer je Gospodin s nama.
Sv. Efrem, đakon
