Ivan Krstitelj bio je prorok snažnih riječi koje su pozivale na istinsko obraćenje. Mnogi su dolazili na Jordan sa željom da ih Bog opere od grijeha i omogući im novi početak. No kada su se pojavili farizeji i saduceji, Ivan im jasno poručuje: „Donosite plod dostojan obraćenja!“ Kao da im želi reći kako nije dovoljno odsjeći jednu lošu granu ako korijen ostaje isti. Zato i izgovara ozbiljno upozorenje: „Već je sjekira položena na korijen stablima“ (Mt 3,10). Obratiti se znači dopustiti Bogu da dotakne sam korijen našega života – ono što hrani sve naše misli, riječi i djela.
Svatko od nas nosi u sebi takve „korijene“. To može biti ponos i samodostatnost, različite predrasude, sebične želje ili jednostavno hladnoća srca. Dokle god ti korijeni ostaju neobrađeni, uvijek će iznova rađati loše plodove. Zato poziv Ivana Krstitelja i danas snažno odjekuje: dopustiti Gospodinu da zahvati duboko, da iscijeli ono skriveno i da promijeni same temelje našega srca.
Na svakoj misi molimo: „Gospodine, smiluj se.“ Ali jednako tako izgovaramo i riječi nade: „Samo reci riječ i ozdravit će duša moja.“ Tada otvaramo svoje srce Isusu, koji ne želi samo oprati ono izvanjsko, nego iscijeliti i obnoviti ono najdublje u nama.
Kada Gospodinu dopustimo da djeluje u dubini našega bića, mijenjaju se i plodovi našega života: više je strpljivosti, više nježnosti, više razumijevanja. Obraćenje nije jednokratan čin, nego proces u kojem Bog oblikuje novo srce u nama. A stablo koje ima zdrav korijen uvijek donosi dobar plod.
t.v.
