Kristova nauka nije privlačna ovome svijetu jer ne obećava vremenita dobra, nego strogo opominje i poučava mrtvljenju tijela i preziru svijeta. Zato je ljudi ne slušaju rado. Kada se tijelo prepusti nasladama, Kristova vjera u nama slabi; duša, poput nerazboritog kormilara na krmi lađe, prepušta se snu i ne razmišlja o tome da će se jednoga dana odijeliti od tijela.
Oni koji odbijaju vršiti Isusove zapovijedi, neminovno prestanu vjerovati u njega. Ljudi skloni tjelesnosti, robovi osjetila, više ne slušaju ni Mojsija – to jest one koji sveto stoje na čelu Crkve – ni proroke, što znači sve propovjednike. Štoviše, ne vjeruju ni Kristu uskrsnulom od mrtvih.
Na kraju postaju dvolični kršćani, djeca zloga, krivokletnici pred Bogom, jer su raskinuli savez
sklopljen s njim na krštenju; krivokletnici i pred Kristom, od kojega su primili kršćansko ime, a sada na njega bacaju teško kamenje svojih zločina te ga svakodnevno ponovno razapinju – svojim odricanjem od vjere.
Sv. Antun Padovanski
