Vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo, dakle, djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti (Rim 13,11–12).
Noć poodmače – evocira nam u mislima Izaiju (usp. Iz 9,1), jer Krist je ona betlehemska zvijezda, Svjetlost, koja sviće svima nama, zemnim žiteljima, što u tami hodimo. Napose je danas aktualan ovaj Pavlov poziv: Odložimo, dakle, djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Kako bi bilo lijepo da ovaj Božić bude poticaj sveopćem miru. O, kako bi bilo predivno da rođenje Krista, Mironosnog Kneza, tako zasja u ljudskim srcima te se svi ratovi zatru i svako oružje tame odloži.
Pripravljali smo se u proteklom vremenu Došašća za svetkovinu Božića, i ono što se na jedan izvanredan način iznjedrava jest da je čitav naš život poput adventskoga iščekivanja, jer valja nam ga doista tako usmjeriti da se u njemu uvijek očituju nada i vjera u ponovni Dolazak našega Spasitelja.
Božić je ponajprije svetkovina radosti, i to zbog spoznaje da Bog ljubi svakoga od nas te ne postoji niti jedan čovjek na svijetu, za kojega se Krist nije rodio. Neka se ta spoznaja utisne u naš osobni Betlehem, da i mi možemo na pravi način dočekati Novorođenoga Spasitelja i Njega svjedočeći, donositi Svjetlo istinsko u našu svakodnevicu.
U tom vam duhu od srca želim radostan, miran, blagoslovljen i Božjom blizinom ispunjen blagdan Kristova rođenja!
(Iz božićne čestitke bogoslova Mateja Mlinarića, upućene našem samostanu.)
