Isuse, dođoh Ti reći,
kako me u grlu guši,
od isplakanih suza
kako me boli u
duši.
Dođoh ti šaptat
kako mi križ izrani rame
i kako ga teško nosim
jer je pretežak za me.
Dođoh ti se tužit
u suton ovog dana,
jer me odviše boli
i peče ova rana.
Kleknuh da ti se jadam,
al me zbuni tvoje raspelo,
Žižak ti osvjetli lice,
raspeto, presveto tijelo.
U suzama, izmučen,
izboden, raspet i sam,
o Bože, što da se tužim,
pa mene je pred Tobom sram.
Gle, Ti nijemo šutiš,
nikome se potužio nisi,
a Tvoje presveto tijelo
stravično na križu visi.
Probodene noge i ruke,
probodeno je srce Tvoje,
Kako je tuga Tvoja teška
i sitne boli moje.
Isuse, dođoh Ti se jadat
u suton ovoga dana,
al motreć Tebe,
iščeznu moja rana.
s. M. Angela Šustek
