Povijest Božje ljubavi prema čovjeku doživjela je svoj vrhunac u utjelovljenju i rođenju Druge božanske osobe, Isusa Krista. Ta ljubav, satkana od jedinstvenoga Božjeg povjerenja u čovjeka, svoj je odjek našla u Marijinom „da” anđelu Gabrijelu i Josipovoj otvorenosti za Božji naum. U djetetu Isusu, potrebnom obiteljske topline, ljubavi i solidarnosti, sâm Bog je bio udomljen. Ozračje prihvaćanja i voljenosti te sigurnosti i zaštite pruža mu bračni par beskućnika i migranata. No, to što Bog povjerava svoga Sina u ruke ljudi nije samo znak njegova bezuvjetnog povjerenja, nego i nalog čovjeku da surađuje s njim u brizi za svaki ljudski život. Najprije za onaj koji, tek rođen, mora iskusiti gorčinu beskućništva, ali i za život onoga koji ostaje lišen obiteljske topline.
Jedno je od evanđeoskih djela primanja utjelovljenog Krista Gospodina udomljenje. Ono je Bogu ugodna te društveno poželjna i potrebna otvorenost srca i vlastitog doma, kako bi on
postao Betlehem – kuća kruha, dobrote, solidarnosti i ljubavi te siguran dom onome ili onima koje „njihovi ne primiše” (usp. Iv 1,11) ili ih zbog nekog razloga ne mogu primiti.
Sa željom da u nama trajno budu spremne „jasle” našega srca i bića, u koje ćemo primiti i u njima povijati, štititi, podržavati i ljubiti Dijete u čovjeku, te da u svakome od nas trajno kuca udomiteljsko srce, želimo Vam sretan Božić te iskustvo utočišta, Božje blizine, ljubavi i zaštite u novoj 2026. godini.
U Ðakovu o Božiću 2025. godine
Ivan Čurić, pomoćni biskup
Marin Srakić, nadbiskup u miru
Đuro Hranić, nadbiskup
