Kad čujemo riječi „grešnik“, „bezbožnik“ ili „neprijatelj Božji“, rijetko ih povezujemo s osobama koje volimo, poštujemo, a još manje sa samima sobom. Ipak, sveti Pavao u Poslanici Rimljanima podsjeća nas da smo svi mi — bez iznimke — grešnici (Rim 5,6–10). Sam sebe Pavao naziva „prvim među grešnicima“ (1 Tim 1,15). I upravo takve, grešne i slabe, Isus ljubi do kraja: umire na križu za naše spasenje.
To je temelj naše vjere i poruka koju posebno ističemo na Dušni dan. Nitko nije toliko grešan da bi bio izvan dosega Božje ljubavi. Isus je predao svoj život za svakoga čovjeka i nitko mu nije bezvrijedan. Dok su mu zabijali čavle u ruke i noge, molio je: „Oče, oprosti im!“ (Lk 23,34).
Crkva nas na Dušni dan podsjeća i na nauk o Čistilištu. Katekizam Katoličke Crkve uči: „Oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju, kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost“ (br. 1030).
Zato ne gubimo nadu ni za koga — ni za svoje pokojne, ni za same sebe. Bog nikada ne odustaje od čovjeka. On nas uvijek poziva, liječi, oprašta i čisti.
Na Dušni dan i kroz cijeli mjesec studeni, molimo za duše svih vjernih mrtvih, vjerujući da ih Božje milosrđe uvodi u puninu života.
„Gospodine, daj da duše svih vjernih mrtvih, po milosrđu Tvojem, počivaju u miru. Amen.“
t.v.
