Vjerujem kako je svatko od nas bar nekada u svome život doživio da ga pitaju: što hoćeš da ti kupimo/poklonimo? To je uglavnom bilo vezano uz rođendan, imendan, vjenčanje, krizmu ili neko drugo slavlje. Bili smo stavljeni pred teško pitanje. Većina ljudi odmahuje rukom uz odgovor: „Ma ne treba mi ništa.“ S druge strane neki će brže bolje tražiti nešto što im leži na srcu kao velika želja.
Upravo se tu krije ljudska veličina, znati što mi treba, a što mi ne treba. Kralj Salomon se pokazao kao ponizan čovjek. Ponizan u odnosu na život, svoju službu i svoj položaj.
Bog je pred njega stavio svoje darežljivo srce i ponudio priliku da za sebe zatraži što god hoće. Veličina kralja Salomona se pokazala u tim trenutcima. Bio je svjestan svoje slabosti i nedoraslosti službi kralja. Ipak, bio je svjestan da mu novac i moć neće pomoći. Bio je uvjeren da ni velika vojska i jaki gradski bedemi neće biti dovoljni. Salomon je shvatio da za obavljanje službe kralja, najviše treba dobro srce. Srce pronicavo koje će znati razumijeti potrebe naroda. Srce koje će Izraelce voditi pravim, Božjim putem.
Kad bih ja čuo – kao kralj Salomon ove Božje riječi – što bih ja tražio za sebe? Što mi je danas najpotrebnije za život? Bez čega ne bih mogao biti dobar čovjek? Razmislite dobro jer Božje srce je otvoreno da te daruje. Zapamtite, veličina čovjeka leži u tome da zna što mu treba, a što mu ne treba.
fra Marko
