Nemojmo se predavati pretjeranoj zabrinutosti, jer njome nećemo postići ništa osim duhovne rastojenosti. Ako nam Bog već daje sve ono što nam je potrebno, brinuli se mi o tome ili ne, kakve nam onda koristi može donijeti naša pretjerana zabrinutost, osim što ćemo mučiti sami sebe?
Brine li se za hranu onaj koji je već pošao na ručak? Nosi li vodu sa sobom onaj koji je već krenuo na izvor? Tako ni mi, imajući dobra koja su bolja i obilnija od vode u potocima i hrane na stolovima – a mislim na Božju providnost – ne trebamo brinuti niti se predavati malodušnosti.
Uz to, Spasitelj nam, da bi u nama probudio nepokolebljivo pouzdanje u Božju providnost u svemu (svjetovnom), daje još jedan dokaz govoreći: „Tražite najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati“ (Mt 6,33).
Uklanjajući iz nas svaku pomisao nepotrebne zabrinutosti, Krist usmjerava naš um prema nebeskim stvarima. On je zato i došao na svijet – da razori drevno prokletstvo i pozove nas u bolju Domovinu. Zato sve čini da nas odvrati od onoga što je suvišno i od svake strasne navezanosti na zemaljske stvari.
Sv. Ivan Zlatousti
