U današnjem evanđelju susrećemo deset gubavaca koji dolaze k Isusu tražeći ozdravljenje. Svi oni vjeruju da ih Isus može izliječiti – i svi doista bivaju ozdravljeni. No, samo se jedan od njih vraća Isusu da mu zahvali. I to ne bilo tko, nego – Samarijanac, stranac, onaj koji ne pripada izabranom narodu. Isus mu tada govori: „Ustani, idi, tvoja te vjera spasila!“
Ta rečenica otkriva dubinu prave vjere. Nije riječ samo o vjeri koja traži Božju pomoć u nevolji, nego o vjeri koja prepoznaje Božje djelovanje, zahvaljuje i klanja se. Samarijančeva vjera nije završila u trenutku ozdravljenja – ona ga je dovela natrag k Isusu, u susret s Bogom koji spašava.
I ona devetorica su vjerovala – te su zato i ozdravili. Ali samo je jedan od njih dopustio da ga zahvalnost odvede korak dalje, do istinske vjere koja donosi spasenje. Upravo zahvalnost otvara srce za Božju prisutnost i milost.
Stoga nas Evanđelje ove nedjelje poziva da preispitamo vlastitu vjeru. Je li ona često svedena samo na molbe i prošnje? Ili u njoj ima mjesta i za iskrenu zahvalnost, hvalu i klanjanje Bogu koji svakoga dana djeluje u našem životu?
Vjera i zahvalnost idu zajedno. Što više zahvaljujemo, to više prepoznajemo Božju dobrotu – i naša vjera postaje dublja, živa i radosna. Zato, poput ozdravljenog Samarijanca, vratimo se uvijek k Isusu s pjesmom hvale na usnama i zahvalnošću u srcu.
t.v.
