Čovjek kao biće živi od mnogo stvari. Živi od hrane, pića, emocija, blizine, rada itd. Ne manje važan u životu čovjeka je i razgovor. Taj duhovni alat pomoću kojega mogu reći nešto o sebi i drugima. Mogu izreći svoje muke i boli, radosti i uspjehe. Razgovor je važno sredstvo po kojemu se ljudi upoznaju, povezuju i rastu.
Isus svoje učenike uči kroz životne primjere, ali i kroz razgovor s njima. Često ih je poučavao, a često i poticao pitanjima na razmišljanje o sebi, životu i Bogu. Današnje pitanje nije nimalo lako: Što govore ljudi tko je Sin Čovječji? Mi znamo kako ljudi svašta govore jedni o drugima pa i o Bogu. Za Isusa su govorili da je Ivan Krstitelj, Jeremija ili neki drugi prorok. Isus se ne da zbuniti. On vrlo dobro zna što on jest, a što nije. Unatoč glasovima drugih ljudi, njihovim pohvalama i kritikama, On je onaj koji jest.
Za razliku od Isusa, priče drugih ljudi o nama, vrlo lako poljuljaju naš stav o sebi i životu. Potrebno je često biti u Božjoj blizini da se uvijek iznova podsjetim tko sam ja. Ja nisam ono što drugi ljudi govore o meni. Ja nisam samo moj posao. Ja nisam samo moje pogriješke ili uspjesi. Ja nisam samo onaj koji na vani djeluje jak ili slab, mlad ili star, zdrav ili bolestan. Svoju vrjednost otkrivam baš u susretu s Bogom koji je ljubav. Bogom koji je moj nebeski otac.
Potrebno je odlaziti na osamljena mjesta koja nam daju priliku za molitvu i odnos s Bogom, da ne zaboravimo tko smo to mi. A tko sam to ja, mogu otkriti tek onda kada otkrijem kakav je Bog. Kad otkrijem njegovu bezuvjetnu ljubav i milosrđe.
fra Marko
