Isus nas u Evanđelju naziva svojim prijateljima. Sveti Pavao nas podsjeća da smo sinovi i kćeri Božji. Pa ipak, Isus kaže da sebe trebamo nazivati „beskorisnim slugama“. Zašto?
Ovdje Isus ne želi umanjiti našu vrijednost. Mi smo dragocjena Božja djeca. Naša djela ljubavi, služenja i vjernosti nisu beskorisna – ona izgrađuju Crkvu i pomažu našim bližnjima. No, jedno je važno: ona nam ne mogu priskrbiti spasenje niti nam daju pravo zahtijevati bilo što od Gospodina. Sve što imamo i jesmo, svaki naš dah i svako dobro djelo, dar je Božje milosti.
Isus nas uči poniznosti. On sam, iako Bog, „oplijeni samoga sebe uzevši lik sluge“ (usp. Fil 2,6-10). Nikada nije tražio posebne povlastice, nikada se nije razmetao. Upravo zato bio je proslavljen. I nas poziva da svoje zasluge, pohvale i priznanja stavimo u pravi kontekst – sve što činimo, činimo Bogu na slavu.
Na kraju, biti „beskorisni sluga“ ne znači biti bezvrijedan, nego ponizno priznati da je Bog izvor svakoga dobra u nama. To je doista oslobađajuće, jer znamo da smo otkupljeni, pozvani i osposobljeni za izgradnju njegova kraljevstva.
t.v.
