Svi mi u dubini svoga bića čeznemo za mirom. Želimo više sklada u obitelji, više razumijevanja među ljudima, više sigurnosti u društvu i svijetu. A opet, svakodnevno nas preplavljuju vijesti o ratovima, sukobima i nasilju. Naši odnosi često su narušeni nerazumijevanjem, nesporazumima, ponekad i tvrdoglavošću. Čak i u nama samima nerijetko vlada nemir – unutarnje borbe, sumnje, nestrpljenja i razočaranja.
Gdje pronaći mir? Odakle nam dolazi ono što zaista smiruje srce?
U današnjem Evanđelju, Isus nam upućuje riječi utjehe: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem.“ Kada govori o miru, Isus koristi riječ „šalom“ – hebrejsku riječ koja označava blagostanje, duhovno zdravlje, cjelovitost. „Šalom“ se koristi kao pozdrav i kao oproštaj – između prijatelja koji jedni drugima žele ono najbolje.
Isus ne daje bilo kakav mir, nego mir koji proizlazi iz njegove pobjede nad grijehom i smrću. On daje mir spasenja: sigurnost da nas Otac nebeski prihvaća, da smo ljubljeni i pomireni. Taj mir započinje u našoj nutrini. On raste u nama svaki put kad se otvorimo Božjoj milosti – u molitvi, u ispovijedi, u klanjanju pred Presvetim. Svaki put kada izgovorimo „Dođi, Duše Sveti“, otvaramo se Onome koji može darovati mir našemu srcu. I malo-pomalo, naša se srca otvaraju za povjerenje, za sigurnost da Božja ljubav nadilazi svaki sukob. Mir polako oblikuje naše srce. Počinje se širiti i na naše odnose. Postajemo strpljiviji, manje razdražljivi, spremniji na oprost. Umjesto da uzvraćamo ljutnjom – biramo blagost. Umjesto da okrećemo leđa – pružamo ruku. Možda ćemo osjetiti poticaj da se pomirimo s nekim članom obitelji, da učinimo prvi korak prema susjedu s kojim smo u nesuglasicama, ili da pokažemo razumijevanje onima koje inače lako osudimo.
Isusov mir nije pasivan. On mijenja svijet, počevši od nas. Ako svaki od nas njeguje taj Kristov mir u svome srcu i životu, i svijet oko nas postajat će ljepše i mirnije mjesto.
t.v.
