U životu često dobivamo nadimke – ponekad iz šale, ponekad zbog neke naše osobine, a ponekad i nepravedno. Tako je bilo i s apostolom Tomom. Iako je tri godine hodio s Isusom, slušao ga i gledao njegova djela, ostao je zapamćen kao “nevjerni Toma”. Kada su mu ostali apostoli posvjedočili da je Isus uskrsnuo, nije im mogao povjerovati.
I upravo taj isti Toma izgovara jednu od najdubljih i najljepših ispovijesti vjere u cijelom Evanđelju: “Gospodin moj i Bog moj!” Dok su drugi Isusa nazivali prorokom i učiteljem, Toma ide najdalje – prepoznaje u Isusu samoga Boga.
Sve što je Isus činio vodi prema tim riječima. Svako čudo – ozdravljenja, oslobođenja, uskrsnuće Lazara – pokazuje njegovu božansku moć. Svaka njegova riječ – Govor na gori, prispodobe, poziv na ljubav i milosrđe – otkriva njegovo srce. Sve nas to vodi prema istini: Isus nije samo učitelj, nego naš Gospodin i naš Bog.
U Tomi prepoznajemo i sebe. Koliko puta i mi kažemo: “Teško mi je vjerovati.” Koliko puta tražimo znak, dokaz, sigurnost. Sumnja je dio našeg ljudskog iskustva. No Isus ne odbacuje Tomu – dolazi mu, pokazuje mu svoje rane i vraća mu vjeru. Isto želi učiniti i s nama.
Isus želi obnoviti našu vjeru. Želi da, unatoč našim pitanjima i nesigurnostima, učinimo korak naprijed i povjerujemo. Zato neka ove riječi postanu i naša svakodnevna molitva: “Isuse, ti si moj Gospodin i moj Bog!” I vidjet ćemo kako njegova milost djeluje u nama – kako nas jača, vodi i produbljuje našu vjeru.
t.v.
