Kad čujemo riječ prorok, često pomislimo na velike biblijske likove iz Staroga zavjeta. No Isusove riječi upućuju i na stvarnost prve Crkve. U prvim stoljećima kršćanstva postojali su muškarci i žene koji su, nadahnuti Duhom Svetim, putovali od zajednice do zajednice i naviještali Božju riječ. Vjernici su ih primali u svoje domove i pružali im gostoprimstvo, svjesni da preko njih sam Bog progovara.
Jedan od poznatih primjera nalazimo u životu svetog Pavla. Kada je stigao u Filipi, ugostila ga je kršćanka Lidija, trgovkinja grimizom. Otvorila je svoj dom Pavlu i njegovim suradnicima te tako omogućila da se ondje okuplja prva kršćanska zajednica u Europi (usp. Dj 16,14-15). Primajući navjestitelje Evanđelja, primila je i samoga Krista.
No Bog ni danas nije prestao govoriti svom narodu. Proroci nisu nestali, samo ih često ne prepoznajemo. Prorok je svaka osoba preko koje nam Duh Sveti želi nešto poručiti.
Ponekad će to biti supružnik koji nas potiče na molitvu. Ponekad dijete koje traži našu pažnju i podsjeća nas na ljubav i žrtvu. Ponekad prijatelj, susjed ili kolega koji nam u pravom trenutku uputi riječ ohrabrenja ili opomene. A ponekad smo upravo mi pozvani biti proroci drugima svjedočeći o Božjoj dobroti i djelovanju u vlastitom životu.
Bog nam svakodnevno govori na različite načine. Pitanje je samo jesmo li spremni slušati. Zato molimo Duha Svetoga da nam otvori srce kako bismo prepoznali njegove glasnike i imali hrabrosti sami postati nositelji njegove riječi.
t.v.
