U današnjem evanđelju Isus kaže: „Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati“
(Lk 12,48). A nama vjernicima dano je nešto neprocjenjivo – dar vjere. Bog nam je darovao
vjeru ne da je zatvorimo u ladicu srca, nego da je živimo i dijelimo.
Prvo čitanje iz Knjige Mudrosti podsjeća nas na izraelsku noć spasenja, kada su vjernici
budno čekali Gospodina, oslonjeni na njegovo obećanje. U Poslanici Hebrejima Abraham i Sara postaju uzori vjere jer su vjerovali Onome koji je dao obećanje. A u evanđelju Isus govori o slugama koje budno čekaju gospodara: „Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne!“ (Lk 12,37).
Biti vjernik ne znači samo vjerovati u Boga, nego živjeti budno i odgovorno pred Njim. Vjera
nije pasivna, nego djelatna. To znači biti spreman otvoriti vrata kada Bog pokuca – u molitvi, u potrebi bližnjega, u glasu savjesti, u času smrti. Ali to također znači biti spreman podijeliti dar vjere – riječju, svjedočanstvom života, hrabrošću da ne šutimo kada istina treba progovoriti.
Lako se umoriti i zaspati duhovnim snom u svijetu koji nas odvlači na tisuću strana. No Isus nas poziva: „I vi budite pripravni“ (Lk 12,40). Vjera nije samo osobna utjeha, nego odgovornost. I kao što se od upravitelja očekuje da bude vjeran povjerenom blagu, tako i Bog od nas očekuje vjernost u svakodnevnom životu – u malim i velikim stvarima.
Bog nam je povjerio mnogo jer nam vjeruje. Dao nam je vjeru jer zna da je možemo živjeti i širiti. Zato, molimo: „Gospodine, hvala ti što si mi povjerio dar vjere. Nauči me živjeti ga odgovorno, budno i s ljubavlju.“
t.v.
