Isus je činio mnoga čudesa: liječio je bolesne, smirivao more, pa čak i uskrisivao mrtve. No, na Gori Preobraženja otkrio je svoje božanstvo u punoj slavi. Ne samo da su trojica učenika svjedočila njegovom blistavom licu i odjeći, već su također čuli iz oblaka Očev glas: „Ovo je Sin moj, Izabranik. Njega slušajte.“
Ipak, dok je Isus bio na zemlji, njegova slava uglavnom je ostala skrivena. Učenici su svjedočili njegovim čudesima, no on je bio poput njih, njima u svemu sličan, osim u grijehu. Živio je s njima, disao, jeo i spavao. Morali su imati veliku vjeru da povjeruju da je taj čovjek
uistinu Sin Božji.
I nama je potrebna vjera, ne samo da znamo i ispovijedamo da je Isus Sin Božji, već i da vjerujemo u njegovu živu i trajnu prisutnost među nama. Isus Krist prisutan je u otajstvu euharistije u svakom trenutku i na svakom mjestu gdje se slavi sveta misa. Euharistija izgleda kao običan kruh i vino, no u stvarnosti posvećena Hostija i vino jesu Presveto Tijelo i Predragocjena Krv našega Gospodina. On je s nama u svom Tijelu, Krvi, Duši i Božanstvu.
No, nije samo prisutan; on nas toliko voli da želi da blagujemo njegovo Tijelo i Krv. Svaki put kada ga primimo, On nam je najbliži i daje nam milost i snagu da slijedimo njegovu zapovijed ljubavi.
Na Gori su Petar, Ivan i Jakov vidjeli Isusa u njegovoj božanskoj slavi. Molimo Gospodina za milost da nam pokaže svoju slavu. Dok svećenik podiže Hostiju, zamislimo Isusa kakav je bio na Gori Preobraženja, blistavog lica i haljina. Zatim kleknimo s dubokim poštovanjem i poklonimo se.
t.v.
