Prorok Zaharija opisuje obećanoga Mesiju kao kralja koji ne dolazi s vojskom, bojnim kolima i oružjem. On ne pobjeđuje silom, nego blagošću, pravednošću i mirom. Takav je naš Gospodin Isus Krist.
To jasno vidimo u evanđeljima. Kada su ga u Nazaretu htjeli baciti sa stijene, nije odgovorio nasiljem niti prijetnjama. Mirno je prošao kroz mnoštvo i nastavio svojim putem. Tijekom svoje muke bio je izložen vrijeđanju, lažnim optužbama, udarcima i poruzi. Imao je moć zaustaviti sve svoje neprijatelje, ali nije dopustio da njime upravljaju ljutnja ili osveta.
Takva je krotkost potrebna i nama. Ona se ne očituje samo u velikim životnim kušnjama, nego ponajprije u svakodnevici. Krotkost se pokazuje kada ne uzvratimo na uvredu uvredom, kada saslušamo drugoga prije nego što ga osudimo, kada u napetim situacijama biramo mir umjesto svađe. Potrebna je velika unutarnja snaga da čovjek obuzda vlastiti jezik, svlada svoju naglost i ne dopusti da njime upravljaju emocije trenutka.
Današnji svijet često cijeni glasne, odlučne i nametljive ljude. Evanđelje nas, međutim, podsjeća da istinska veličina nije u tome da budemo jači od drugih, nego da budemo gospodari vlastitoga srca. Krotkost i blagost nisu znak poraza, nego kršćanske zrelosti i snage.
Isus nas poziva u svoju školu, da od njega učimo. Učeći od njega, i samo ćemo posati ljudi koji ne pobjeđuju silom nego ljubavlju.
t.v.
