Isus priča o radnicima u vinogradu. Neki počinju raditi rano ujutro, neki u devet, neki u podne, neki u tri, a zadnji tek u pet poslijepodne. Na kraju svi dobiju isti dnevni novac. Oni koji su radili cijeli dan bune se jer su očekivali više. No vlasnik im odgovara da im nije učinio nepravdu: dobili su upravo ono što je bilo dogovoreno. Drugima je, međutim, odlučio biti velikodušan.
Ova prispodoba ne govori prvenstveno o pravednoj plaći na poslu, nego o Božjem odnosu prema čovjeku. „Vinograd” predstavlja život s Bogom. Radnici su ljudi koje Bog poziva u različitim razdobljima života. Neki ga upoznaju kao djeca, neki u odrasloj dobi, a neki se obrate pred smrt. I čovjek koji se iskreno pokaje u posljednjem trenutku može se spasiti. Uzmimo za primjer situacije ljudi koje su nam bliske. Neki ljudi su u Crkvi čitav život i žive kreposnim životom, dok su drugi dugo vremena živjeli bez da su nogom kročili u crkvu i činili teške grijehe, ali se na kraju obrate. Često se dogodi da ovi prvi pomisle: „Ja sam se toliko trudio, a on dobiva isto kao ja” ili „Što će on meni pričati o Bogu, a znam kako je do sada živio.” To je zavist. Prvi ne gubi ništa zato što je drugi prihvaćen.
Budi zahvalan za svoju i bratovu vjernost.
Bog nikome ne oduzima ono što je obećao. Naprotiv, daje još više.
fra Antonio
