Nema čovjeka koji u svome djetinjstvu nije bio ljubitelj priča. Svako dječje uho bude toliko pozorno na onoga koji priča i upija svaku njegovu riječ. Dijete uživa u opisu slika i događaja, a najviše ga veseli kad shvati da priča ima veze i sa njegovim životom. Biti kao dijete jedan je od najvažnijih zadataka svakog vjernika.
Biti kao dijete znači biti pozoran na Božju riječ kako ni jedna od njih nebi pala na neplodno tlo.
Isprika kako nemamo vremena zbog svakodnevnih obaveza slušati Božju riječ pokazuje koliko malo ljubavi i vjere ima u našem životu. Božja riječ je upućena meni, ima veze sa mnom i sa mojim životom. Ni buka ovoga svijeta ne može biti isprika jer Bog dopušta i kukolju da raste uz pšenicu. Ne postoje idealne okolnosti, beskrajna tišina i labaratorijski uvijeti u kojim Božja riječ dolazi čovjeku u susret. On mi govori u svakome trenutku moga života, potiče moj rast i ne dopušta da me kukolj uguši.
Kukolj je nevažan. Na njega ne treba obraćati pažnju. Samo je važan Bog i njegov glas. I moje uho i otvoreno srce. Sve ostalo je manje važno.
Bog je sijač. Njiva je moje srce. Pšenica je svaki vjernik. Kukolj je djelo Zloga. Njegov sijač je đavao. Žetva je moj konačni susret s Bogom. Žeteoci su anđeli, pa i moj anđeo čuvar.
Podaj Isuse da na kraju žetve s tobom u tvome kraljevstvu mogu uživati u gledanju tvoga lica jer sam te slušao ne samo ušima nego i srcem.
fra Marko
