Dana 21. veljače 2026. godine bratstvo Franjevačke mladeži u Vukovaru okupilo se oko oltara kao jedna obitelj, vođena željom da još dublje odgovori na Božji poziv. Taj dan nije bio tek još jedno okupljanje, nego trenutak u kojem se nebo i zemlja susreću u srcima mladih koji su odlučili predati svoj život Bogu kroz franjevački put. Osamnaest framaša pristupilo je davanju obećanja, devetero po prvi put, a devetero ih je obnovilo svoja obećanja, potvrđujući vjernost putu kojim već hode. Tijekom obreda obećanja, primajući Tau pred oltarom, svatko je na poseban način primio vidljivi znak pripadnosti Kristu i franjevačkom putu, podsjetnik na jednostavnost, služenje i ljubav koju su pozvani živjeti svakoga dana. Toga dana bratstvo je disalo jednim srcem. U pjesmi, molitvi, druženju i tišini osjećalo se zajedništvo koje liječi, prihvaća i podiže.
Suze radosnice i osmijesi svjedočili su da Frama nije samo susret mladih, nego dom u kojem se uči voljeti, praštati i ponovno ustajati. Obećanje izrečeno pred Bogom nije znak savršenstva, nego hrabrosti da se krene putem rasta, putem na kojem Krist postaje središte svakodnevice, a brat i sestra dar. Pod duhovnim vodstvom fra Marka Ćosića, riječi obećanja odzvanjale su snažno i dostojanstveno, ali još snažnije u srcima onih koji su ih izgovarali.
Oni koji su prvi put pristupili obećanjima učinili su to s povjerenjem i nadom, dok su oni koji su ih obnovili pokazali da je vjernost odluka koja se iz dana u dan potvrđuje, unatoč izazovima. U jednostavnosti i radosti franjevačkog duha osjetila se prisutnost Boga koji i danas poziva mlade da Mu povjere svoje talente, snove i svakodnevicu.
Slavlje toga dana ostavilo je dubok trag, ne samo kao uspomenu, nego kao početak još svjesnijeg i ozbiljnijeg hoda u vjeri. Jer taj dan nije bio samo datum, nego dan kada je osamnaest mladih srca odlučilo živjeti Evanđelje hrabro, radosno i zajedno. Tog dana Vukovar je bio ispunjen tihim, ali snažnim svjetlom nade koje nastavlja gorjeti u svakom njihovom koraku.
