Shakm je ove godine održan u Požegi 2. i 3. svibnja i bilo je to stvarno posebno iskustvo koje ćemo još dugo pamtiti. Najljepše je bilo vidjeti toliko ljudi na jednom mjestu okupljenih s istim ciljem slaviti Krista. Ta radost i zajedništvo osjećali su se u svakom trenutku.
Tijekom ta dva dana stvarno se svašta događalo. Zajedno smo plesali, pjevali i slavili, a posebno je bilo lijepo kad smo svi zajedno zaigrali kolo spontano, veselo, bez puno razmišljanja. U tim trenucima baš se osjeti neka posebna povezanost među svima, kao da smo jedna velika obitelj.
Upoznali smo puno novih ljudi, ali i ponovno sreli neke koje dugo nismo vidjeli. Prisjećali smo se zajedničkih trenutaka, smijali se starim uspomenama i stvarali nove koje ćemo tek pamtiti. Bilo je baš dirljivo vidjeti koliko nas vjera povezuje, bez obzira na udaljenost.
Poseban trenutak bila je i misa. Iako je sunce bilo jako, to nas nije omelo, kroz cijelo vrijeme mogla se osjetiti Božja prisutnost. Nebo je bilo potpuno vedro, bez ijednog oblaka, kao da je i ono pratilo ono što se događalo među nama. Baš kao što je nebo bilo otvoreno, takva su bila i naša srca, spremna za susret, za zajedništvo i za sve ono što nam je Bog htio darovati u tim trenucima.
U Požegi smo susreli i fra Matiju koji je ostavio dubok trag u našim srcima i uvijek ga je lijepo ponovno vidjeti.
Nakon toga smo išli u Soplje gdje se naše iskustvo nastavilo na jedan drugačiji, ali jednako lijep način. Obitelji koje su nas tamo ugostile primile su nas s puno topline i ljubavi. Podijelili su s nama svoje živote i iskustva, a mi smo kroz pjesmu, druženje i zajedništvo pokušali uzvratiti barem dio onoga što smo primili.
Sve skupa, ovo nije bio samo susret nego nešto puno više, iskustvo zajedništva, vjere i radosti koje ostaje u srcu.
Ema Kumer, Frama Vukovar
