Drugi vatikanski sabor u konstituciji o liturgiji kaže:
„U liturgiji Bog govori svome puku, a Krist sveudilj navješćuje evanđelje. Sa svoje pak strane puk Bogu odgovara pjevanjem i molitvom.“ (SC 33)
„Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji; iz njega se pjevaju psalmi; njime su nadahnute i prožete molitve, zazivi i liturgijske pjesme; od njega čini i znakovi primaju svoje značenje. Stoga za obnovu, napredak i prilagođavanje svete liturgije treba njegovati onaj slatki i živi osjećaj Svetoga pisma o kojemu svjedoči časna predanja istočnih i zapadnih obreda.“ (SC 24)
Zbog toga je jako važna i uzvišena služba čitača ili lektora. Čitač je Božji glasnik, vjernik koji duboko u srcu zna da je „instrument Božji“. Važno je da živi sa Svetim pismom, gaji ljubav prema Božjoj riječi i da s Bogom bude povezan u molitvi. Za liturgijsko čitanje potrebna je priprava. Potrebno je razumjeti poruku teksta. Ono što se ne razumije, ne može se uvjerljivo prenijeti drugima.
Čitači u našoj crkvi imaju svoj tjedni susret srijedom poslije večernje svete mise, na kojem se, uz vodstvo svećenika, nastoje upoznati sa biblijskim čitanjima od sljedeće nedjelje. To je prilika za duhovni rast i razumijevanje biblijske poruke, kako bi doista mogli biti glas Božji, na radost i izgradnju naše zajednice vjernika.