Sveti Pavao najprije govori o „milosti Gospodina Isusa Krista“. Isus Krist došao je među nas kako bi nam donio Božje milosrđe i spasenje. Njegova milost očituje se u svakom oproštenju grijeha, ozdravljenju i novom početku koji nam Bog daruje. Krist nam svakoga dana iznova pruža ruku spasenja. Njegova milost nije daleko, ona nam se daruje u sakramentima, u molitvi i u svakodnevnom životu.
Zatim Pavao govori o „ljubavi Boga Oca“. Ljubav je izvor svega što Bog čini. Bog je iz ljubavi stvorio svijet i čovjeka. Iz ljubavi je poslao svoga Sina da nas otkupi. Iz ljubavi nam daruje Duha Svetoga koji nas vodi i posvećuje. Božja ljubav je stalna, vjerna i velikodušna. Nebeski Otac želi svakoga čovjeka privući sebi i ispuniti njegovo srce mirom i sigurnošću.
Na kraju apostol spominje „zajedništvo Duha Svetoga“. Duh Sveti povezuje Oca i Sina u savršenoj ljubavi, ali i nas uvodi u to božansko zajedništvo. On nas okuplja kao Crkvu, potiče na molitvu, daje snagu za dobro i vodi prema jedinstvu. Kada dopuštamo Duhu Svetomu da djeluje u nama , tada izlazimo iz zatvorenosti, sebičnosti i grijeha te postajemo bliži Bogu i jedni drugima.
Kršćanski život nije samo vršenje propisa, nego život s Bogom koji nas ljubi, spašava i posvećuje. Zato svaki put kada činimo znak križa ispovijedamo vjeru u Oca i Sina i Duha Svetoga, Boga koji je prisutan u svakom trenutku našega života. Dopustimo Bogu da djeluje u nama kako bismo i sami postali nositelji mira, ljubavi i zajedništva u svojim obiteljima i u našoj župi.
t.v.
