U maloj kršćanskoj zajednici u Filipima nastala je nesloga i razdor. Po sebi zapravo ništa neočekivano. Zajednica je bila mlada i to su bile sasvim „dječje bolesti“ njezinog razvoja. Međutim, kada je sv. Pavao – koji je tu zajednicu i osnovao – doznao za tu „dječju bolest“, odmah je reagirao. Poput brižne majke kojoj je teško gledati kako to mlado biće pati i boji se da ne bi ta patnja ostavila neke trajne posljedice na razvoj, reagira vrlo snažno ali i sa puuuno nježnosti i suosjećanja. Spoj te njegove odlučnosti i nježnosti očituje se u vrlo složenoj formi njegove reakcije, koja je možda čak zbunila i same prevoditelje, odnosno lektore ovoga teksta.
On ne započinje svoj poticaj moralistički: ovo vam nije dobro, ovo vam je grozno, morate ovako, morate onako… On započinje kristološki: „Braćo: Ima li u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva Duha zajedništva, ima li kakva srca i samilosti…!?“ A onda pogled s Krista tako nježno i pozitivno usmjerava na njih: „Ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe…!“ Da bi im nakon toga dozvao u pamet najveći primjer poniznosti, a to je sam Isus: „On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; ponizi sam sebe…“
Kakve li mudre pedagogije!? Kakvog li divnog dušobrižništva!? Liječiti razdor u korijenu – u ljudskom egu – a da se nitko ne uvrijedi ili osjeti poniženo, nego da se osjeti silno potaknut na poniznost koja će liječiti taj ego.
Ovaj duhovni lijek sv. Pavla može se primijeniti na sve naše nesloge i razdore. Štoviše, kad smo u nekoj zrelijoj dobi našega razvoja i zajedništva, naš ego ima još veći utjecaj, jer je veći i tvrdoglaviji. I zato bih rekao: ‘Braćo, ima li u Kristovoj ljubavi i poniznosti lijeka i za naše nemire i razdore, za naše oholosti i sebičnosti!?’ Ljubav i disciplina su osnove svakog odgoja. U ljubavi se još nekako i snalazimo ali disciplina – pogotovo ovako mudro i s ljubavlju – malo teže nam ide. Učimo od sv. Pavla ili bolje rečeno: ljubimo kao on. A ljubav je dosjetljiva. I ne postoji ni jedan problem koji se ne može riješiti s ljubavlju.
fra Mijo
