Isus se nije bojao reći Izraelcima da su dužni plaćati porez caru, koji je za njih bio mrski okupator. Što bi tek rekao nama i našem odnosu prema vlastitoj domovini? Što bi nam rekao o plaćanju poreza, o poštivanju zakona, o poštenom i pravednom poslovanju i obavljanju svojih poslova, o očuvanju prirode Lijepe Naše?
I nemojmo se nikada opravdavati onom poznatom: „Nije to ništa što oni gore rade, koliko oni kradu. Ja sam samo malo.” Onaj tko čini male nepravde i opravdava ih vlastitom korišću, najvjerojatnije bi činio i velike kada bi bio u prilici.
Dajmo svojoj domovini, koju nam je Bog darovao, barem ono što smo joj dužni darovati. A kako bi bilo lijepo kada bismo joj, mimo svojih obveza, darovali i nešto više! Kada bismo se svakoga dana pitali što možemo učiniti da naš zajednički dom bude ljepše, pravednije i plemenitije mjesto za život. Pa i na svakoj svetoj misi možemo jedan dio sebe darovati domovini: svoju molitvu za njezine ljude, za one koji njome upravljaju, za sve koji se trude oko njezine budućnosti.
Obilne blagodati u kojima danas živimo nemojmo uzimati nezahvalno, ni prema Bogu ni prema ljudima. Sve je to dar nečije ljubavi, truda i žrtve. Netko je prije nas radio, stvarao, odricao se i borio da bismo mi danas imali ono što imamo. Na nama je da taj dar ne potratimo, nego da ga oplemenimo i predamo onima koji dolaze nakon nas.
Ovih dana pročitao sam jednu pomalo šaljivu anegdotu koja kaže da je 18 posto svjetske populacije indijskog podrijetla. To znači da se gotovo svaki peti čovjek rodi u Indiji. I zato kaže: „Uzmi minutu vremena i zahvali Bogu što nisi bio jedan od tih pet!” To je samo jedan veliki primjer. A ima na ovoj našoj planeti jaaako puno zemalja za koje bismo itekako mogli zahvaliti Bogu da se nismo rodili u njima.
Imamo svoj dom, svoju zemlju, slobodu, obitelj, prijatelje, mogućnost rada i molitve. Koliko smo zahvalni za sve to? Koliko je naša zahvalnost vidljiva u onom što činimo za svoju Domovinu?
Dati caru carevo, dati Domovini ono što joj pripada, prilično je jednostavno i razumljivo. I zato onaj tko to ne čini, teško da će razumjeti i prakticirati ono „Bogu Božje“, jer ono je puno zahtjevnije i složenije. Kako ćemo Bogu – u kojega možemo samo vjerovati – dati cijelo svoje srce i svoj život, ako Domovini – u kojoj i od koje živimo – nećemo dati ono osnovno!?
„Caru carevo, a Bogu Božje.“ Domovini dajmo svoje poštenje, odgovornost i zauzetost za zajedničko dobro. A Bogu dajmo svoje srce, svoju slobodu i svoju ljubav.
fra Mijo
