O nama

SVETI FILIP I JAKOV, apostoli

Zaštitnici Vukovara – 03. svibnja
DAN GRADA VUKOVARA

Glavni oltar sv. Filip i Jakova, apostola

Zavjetno raspelo ispred župne crkve

Samostani crkva, te zavjetno raspelo ispred župne crkve

Od 14. stoljeća franjevci pišu svoju povijesnu prisutnost na prostorima Slavonije i Srijema. Nažalost, u razdoblju turske okupacije ovih krajeva,  uništena je sva povijesna dokumentacija o njihovu djelovanju. Ponešto se ipak pronađe  u raznim dokumentima Franjevačkog Reda i u vatikanskim arhivima. No, zasigurno znamo da  su franjevci Provincije Bosne Srebrene jedini vjerovjesnici, biskupi, župnici i čuvari katoličke vjere na područjima pod Turcima.

           Usprkos svim turskim zulumima, uspjeli su sa svojim narodom živjeti i graditi crkve i samostane, koji su često bili spaljivani i rušeni. Mnogi su mučenički ispovjedili svoju vjeru ili brigu za svoj vjernički narod. U Vukovaru znamo da su vodili vjersku brigu o njegovim žiteljima katolicima, ali nisu imali stalne nastambe. Godine 1643.podigli su franjevci u Vukovaru crkvu da bude središte vukovarske župe; ali i nadalje stanuju u susjednim Lazama, a tek od 1688. godine stalno borave u gradu Vukovaru.
– 1695. godine poimence se spominje vukovarski župnik fra Martin iz Nijemaca; pripadao je bratstvu samostana u Baču s druge strane Dunava.

razglednica vu

Razglednica Vukovara

Slika0011


– 1704. godine stradao je od Rakocyjevih ustanika samostan u Baču, pa gvardijan fra Antun Oršić s dijelom bratstva seli u Vukovar, tako da se vukovarsko franjevačko bratstvo do 1715. godine naziva “bački samostan sv. Marije u Vukovaru”.
– 1708. godine franjevci u Vukovaru upravljaju ne samo župom u Vukovaru. Oni pastoriziraju  župe u Otoku, Drenovcima i Županji; u Vukovaru tada grade drvenu crkvu , koju na izričitu želju gvardijana Antuna Oršića posvećuju na “čast Bogu i Svetim apostolima Filipu i Jakovu”.
 1723. godine vukovarski franjevci ne podliježu više nadleštvu samostana u Baču; počinju graditi novi samostan i zidanu crkvu svetih apostola Filipa i Jakova.
– 1732. godine blagoslovio je novu crkvu njezin graditelj fra Marko Dragojević, a1738. godine posvetio ju je pomoćni pečuški biskup Sigismund Berenyi.
– 1734. godine vukovarski franjevci upravljaju župama u Tordincima, Jankovcima i Sotinu, dok je Nuštar filijala vukovarske župe
– 1736. godine franjevci su osnovali školu za mušku i žensku djecu u gradu; u njoj su predavali i latinski jezik; njihova školska djelatnost prestaje izvan samostana 1863.godine, a u samostanu je od 1733. do 1783. godine djelovao visoki studij filozofije te od 1803. do 1885. godine visoki studij teologije; u prvoj su među ostalima predavali Vukovarci fra Antun Tomašević, filozofski pisac, i fra Josip Janković, crkveni pravnik
– 1754. godine fra Josip Janković pribavio je za vukovarsku crkvu tijelo sv. Bone mučenika
– 1803. godine umro je u Vukovaru fra Ivan Velikanović, brođanin, dramski pisac, autor nabožnih djela, prevodilac i sastavljač teoloških spisa i povijesnih zapisa; priznati je slavonski književnik pretpreporodnog razdoblja.
– 1896/97. temeljito je obnovljena i proširena crkva. Baroknom dijelu crkve dograđen je novi dio u klasicističkom stilu po nacrtima bečkog arhitekta Richarda Jordana. Tom dogradnjom vukovarska crkva postaje treća po dužini u Hrvatskoj – duga je 60 metara
– 24. svibnja 1899. godine obnovljenu crkvu posvetio je đakovački pomoćni biskup Andelko Voršak.

Pogled prema svetištu

Pogled prema svetištu početkom 20. st.

Pogled prema svetištu

Pogled prema svetištu prije Domovinskog rata

Pogled prema svetištu prije obnove

Unutrašnjost crkve prije obnove

Pogled prema svetištu nakon obnove

Pogled prema svetištu nakon obnove

– 1911. godine crkva je uspješno oslikana freskoslikama  po mariborskoj Zorattijevoj školi. Slikanje cijele crkve trajalo je samo četiri mjeseca.
– 1924. godine nabavljena su tri nova zvona u ljubljanskoj ljevaonici. Jedno od zvona darovala je posljednja vukovarska grofica Sofija Eltz

Unutrašnjst prema svetištu

Oslik crkve

– 1991. godine crkva i samostan su teško stradali u srpskoj agresiji na grad Vukovar i Hrvatsku. Franjevci su ostali svome puku u gradu tijekom srpske opsade grada Vukovara. S vukovarskim hrvatskim pukom bili su deportirani i mučeni u srpskim logorima
 1995. godine tijelo svetog Bone, zaštitnika grada Vukovara, spaljeno je srpskom mržnjom na sve hrvatsko i katoličko u kripti crkve sv. Filipa i Jakova
– 1997/98. godine franjevci se među prvima vraćaju u porušeni samostan i crkvu u Vukovaru
– 2000. godine crkva i samostan su dobili novi krov i tri nova zvona izlivena u Innsbruck-u
– 2004. godine franjevci se vraćaju iz privremenog smještaja u gradu u svoj samostan
samostan

Kako je jedna od prvotnih zadaća franjevačkog bratstva pastoralno služenje od samoga  dolaska franjevaca u ove krajeve, bila im je povjerena navjestiteljska i pastoralna služba. Ni u najtežim dalekim a niti u posljednjim teškim povijesnim okolnostima, nisu napuštali svoj narod, nego su trpjeli, ginuli, bili prognani i ponovno se vraćali sa svojim narodom na zgarišta kuća, svetišta i grada Vukovara. Župskim i gradskim zaštitnicima, svetima Filipu i Jakovu, ostaju vjerni usprkos nedaćama prouzročenim raspamećenošću čovjeka s Istoka: i onog turskog i novovjekog srpskog.
Unutar grada su kapele: sv. Roka uz bivši grofovski dvorac, kapela Uzašašća Gospodinova na groblju u novom Vukovaru i kapela Žalosne Gospe na katoličkom groblju u starom Vukovaru, te kapelica bl. Alojzija Stepinca na Mitnici. Uskoro će se blagosloviti i kapelica u bolnici. Župa danas broji oko 3.500 – 4.000 vjernika.

5,791 total views, 2 views today