Oltari, slike, kipovi, inventar, uređenje i obnova

Oltari, slike, kipovi, inventar, uređenje i obnova

Oltari

Slika Gospe Žalosne

Za novoizgrađenu je crkvu tadašnji posjednik00160015 vukovarskog dobra grof Ferdinand Küffstein godine 1733. pribavio novi glavni oltar Sv. Filipa i Jakoba, dok su oba pobočna oltara prenesena iz trošne drvene crkve koju su po izgradnji nove srušili. Prema zapisima iz samostanske spomenice bili su to oltari Sv. Antuna i Žalosne Gospe koja se, prema predaji, štovala u Vukovaru još tijekom XVII. stoljeća (…) Franjevački pisac o. Emerik Pavić u svom djelu Ramus viridantis olivae… (1766. god.) spomenuo je, međutim, u zidanoj crkvi osim glavnog oltara još šest oltara – dva posvećena franjevačkim svecima Sv. Franji Asiškom i Sv. Antunu Padovanskom, zatim čak dva Mariji (Žalosnoj Gospi i Bez grijeha začetoj Djevici), te po jedan Sv. Ani i Sv. Josipu. Na oltaru Sv. Josipa bile su od 1754. godine u staklenom sarkofagu izložene moći Sv. Bone, posebno čašćene u Vukovaru.[1]

Kako je franjevačka samostanska i župna crkva u Vukovaru, potkraj XIX. stoljeća s porastom stanovništva postala pretijesnom, u proširenoj Jordanovoj obnovi dolazi do nekih preinaka u opremi.

 

 

 

Oltarna slika sv. Bone

Oltarna slika “Sv. Bono u slavi”, ulje na platnu, oko 1912. godine

Umjesto staroga baroknog oltara, na kojemu je oltarna slika svetih apostola i Filipa i Jakoba bila smještena između četiri stupa, postavljen je 1912. godine novi historicistički oltar. Na novome je oltaru i nakon 1912. zadržana stara oltarna slika koju je slikar Josip Franjo Mücke obnovio 1860. godine (…) Slika Žalosne Gospe Vukovarske, spašena iz ratnoga vihora i prenesena na sigurno, pokazala je nakon restauriranja svoje pravo lice ranobaroknog milosnog lika koji se častio u Vukovaru još prije utemeljenja franjevačkog samostana (…) U Jordanovoj je crkvi sačuvao svoje mjesto i drugi Marijin oltar, tek je lik Bez grijeha začete djevice Marije bio kasnije zamijenjen likom Gospe Lurdske (…) Iz zatečene barokne ikonografske koncepcije preuzeti su i oltari franjevačkih svetaca Sv. Franje i Sv. Antuna. Jedino je Antunov barokni oltar zamijenjen tirolskim već 1907., a oltar Sv. Franje 1912. godine (…) Oltar Sv. Josipa preinačen je u oltar Sv. Bone. Stara oltarna slika Sv. Josipa bila je uklonjena, te je središte oltara zauzeo barokni stakleni sarkofag sa svečevim moćima koji se ondje i ranije nalazio. Voštano tijelo Sv. Bone mučenika, odjeveno u barokno odijelo što ga je 1754. izvezao franjevački brat laik Krišpin Zimmermann, ostao je na tom oltaru sve do naših dana izloženo trajnom štovanju vjernika (…) Iz crkve je nestao jedino oltar Sv. Ane, ali se među slikama, izloženima na crkvenim zidovima, nalazila i slike Sv. Ane s Marijom, te slika Sv. Florijana (…) Iako su pregradnjom i preinakom crkve stari oltari bili zamijenjeni novima, sačuvani su gotovo svi titulari pa je stara ikonološka zamisao nedvojbeno utjecala na sastavnice naknadnog oslika crkvenih svodova.[2]

Glavni oltar sv. Filipa i Jakova

Glavni oltar sv. Filipa i Jakova

Glavni oltar sv. Filipa i Jakova

Glavni oltar prije razaranja

Glavni oltar sv. Filip i Jakova prije razaranja

Glavni oltar nije onaj izvorni postavljen u staroj baroknoj crkvi 1733. godine. Izvorna je samo oltarna slika Svetih apostola Filipa i Jakova, koju je prema zapisu Spomenice u srpnju 1860. obnovio slikar Franjo Mücke, poznat po svome radu u đakovačkoj katedrali.[3] Kada se pristupilo obnovi i proširenju vukovarske crkve (1896.–1897.), bečki graditelj Richard Jordan nadahnuće traži u baroknom izvorniku. Nakon obnove i proširenja u trobrodnu crkvu u samome svetištu glavni je oltar zadržavši staru sliku sv. Filipa i Jakova 1912. godine prerađen i prilagođen u historističkom duhu. Oltar tektonskog tipa smješten je u prostor polukružnog svetišta. Između dva kanelirana stupa, kompozitnih glavica, što stoje na visokom podnožju u koso, a nad stupovima mali komadić višestruko profiliranog gređa s klasicistički oblikovanom urnom na ugaonim volutama, smještena je oltarna slika nepoznatog austrijskog slikara, uramljena u lijepo oblikovanu i na više mjesta rokajima ukrašenu, profilranu i pozlaćenu ramu, koja završava polukružno. Nad završetkom slike je veliki natpis: „Altare Privilegiatum“. Ispod slike je ravno, jednostavno predele, ispred kojega je postavljeno svetohranište za koje se pretpostavlja da bi moglo biti izvorno. Obostrano uz svetohranište na volutama su anđeli-adoranti, ali ne barokni nego iz tvornice Stufllesser-Tirolski. Stipes oltara je u obliku sarkofaga, a na njemu kamena oltarna ploča.

 

Glavni oltar sv. Filipa i Jakova

Glavni oltar sv. Filipa i Jakova, izrađen u Sakralnoj umjetničkoj radionici Ferdinanda Stuflessera 1875., postavljen 7. svibnja 2012. godine

Oltarna slika sv. Filipa i Jakova

Oltarna slika sv. Filipa i Jakova, izradio akademski umjetnik Josip Jerković, postavljena 7. svibnja 2012. godine

Oltarna slika prikazuje nebesku proslavu Svetih apostola Filipa i Jakova, vrlo lijepa i dopadljiva (…) Oba apostola okružena anđelima postavljeni su na oblake, a iznad njih u sredini gornjeg dijela slike Krist s podignutom desnom rukom drži križ koji pridržava jedan veći anđeo s lijeve strane. S desne strane Kristove u položaju leta jedan veći anđeo, desnom rukom drži vijenac iznad glave Sv. Filipa, a lijevom rukom iznad glave Sv. Jakova.[4]

Pokraj oltara na konzolama sa strane na zidu svetišta stajali su barokni kipovi sv. Franje Asiškog i sv. Bonaventure sa staroga oltara iz 1733. Ovi kipovi svojom umjetničkom izvedbom, iako odvojeni od glavnog oltara, davali su vizualni dojam jedne kompozicije.

U Domovinskom ratu 1991. godine u bombardiranju grada jedna teška granata pala je točno na polukružno svetište koja je pogodila i razrušila glavni oltar. Dok je od ostalih drvenih oltara barem poneki dio, iako oštećen ostao, od glavnog oltara nije ostalo apsolutno ništa. Tako da će obnova glavnog oltara ići u potpunosti iznova i to samo prema sačuvanim fotografijama. U takav pothvat upustila se Sakralna umjetnička radionica Ferdinand Stuflesser (Ortisi in Val Gardena – Bolzano – Italia) i na najizvrsniji način izradila novi oltar. Oltar je izrađen u Italiji, a na veliku radost Vukovaraca postavljen 7. svibnja 2012. godine.

Lijevi anđeo na glavnom oltaru

Desni anđeo na glavnom oltaru

 

Oltarna je slika prije Domovinskog rata bila dobro očuvana, a kada su braća franjevci istjerani iz samostana i odvedeni u logore oltarna slika je nestala, i do danas se ne zna gdje je.

 

Pogled prema svetištu HKZ Devastirano svetište HKZ IMG_8987 279 Sv.Franjo_KonzervatVU Sv. Franjo Sv.Bonaventura_KonzervatVU 229

Oltar Gospe Žalosne

Oltar Majke Božje Žalosne, izrađen od crvenog mramora (Piska u Ostrogonskoj županiji, Mađarska) i najfinijeg talijanskog mramora (Carrara). Oltar je podignut u spomen palim vojnicima u Prvom svjetskom ratu 1917. Majstor Franjo Hendrich iz Osijeka povjerio je izradu oltara  ratnim zarobljenicima Albertu Gaottinu i Carlu Boriellu.[5] Na oltar su bila postavljena i dva kipa: sv. Juraj, mučenik i sv. Antun, pustinjak. Prvoga listopada 1918. godine na dovršeni oltar prenesena je slika Žalosne Gospe iz grobljanske kapele, naslikana u 17. stoljeću koja se u Vukovaru oduvijek štovala i častila.

Oltar Gospe Žalosne  34 - Oltar Gospe žalosne prije ratnog razaranja Graphic1 Oltar Gospe Žalosne (1) HKZ Slika Gospe Žalosne 152-2 vu

Kameni oltar srušen je 1991. godine agresorskim miniranjem u Domovinskom ratu i jako je oštećen, te je ostalo sačuvanih šezdesetak ulomaka raznih veličina. Nakon miniranja svi kameni dijelovi su oštećeni i pošpricani sintetičkom sivkastom bojom, najvjerojatnije bojom za beton. Željezna armatura koja je nekad učvršćivala oltar, korodirala je, te je znatno oštećena i deformirana uslijed miniranja.

Prilikom demontaže nađena je zazidana staklena boca u kojoj je bio pohranjen tekst tadašnjeg gvardijana Bencetića: „U spomen! Na čast Žalosne Gospe, u spomen palim župljanima u ratu godina 1914-1917. Podignut je ovaj žrtvenik prinosima zahvalnih župljana, napose osobitom darežljivošću presvijetle gospođe Marije grofice Eltz. Izradio je oltar talijanski zarobljenik Antonio Gadotti – školovani kipar rodom iz Rima. Klesarske radnje pomagao je raditi klesar iz Osijeka, rodom iz Budima Leopold Šrebl. Upravitelj župe bio je gvardijan o. Gjuro Bencetić. Oltar je počet u listopadu 1917. A dogotovljen u ljetu 1918. Pisac ovih redaka svršava molitvom na uspomenu: „Pax vivis requem defunctis“!

Kada su obavljeni svi pripremni radovi započeto je lijepljenje ulomaka pojedinih dijelova oltara. Neki su se dijelovi sastojali od desetak fragmenata koji su lijepljeni poliesterskom smolom i uporabom nekorodirajuće armature. Potom se prišlo montaži dijelova oltara od temelja do krune. Statika oltara pojačavala se ponovnim zidanjem iznutra malom punom opekom i nekorodirajućom armaturom (prokronom). Po završetku radova utvrđeno je da nedostaju određeni dijelovi oltara (pola velike lijeve i desne donje volute, lijeva srednja voluta, bijela mramorna ploča s križem na čelu menze, velika kamena poklopna ploča menze). Na stupovima nedostaju bijele mramorne intarzije baza i kapitela. Na profilaciji iznad Sv. Duha nedostaje dekorativna kruna s bijelim mramornim križem. Radove je izvela tvrtka „Multi art“ pod stručnim vodstvom akademskog kipara Stjepan Jerkovića (konzervator-restaurator). Radovi su završeni tijekom listopada 2009. godine.

Oltar sv. Antuna

Atika oltara sv. Antuna

Atika oltara sv. Antuna Padovanskog

Oltar sv. Antuna

Obnovljeni oltar sv. Antuna

Omiljeni svetac Vukovaraca je sv. Antun. U lađi stare crkve na južnom zidu smješten je oltar sv. Antuna. Velička spomenica spominje da je oltar sv. Antuna postojao i u drvenoj crkvi. Kao takav je prenesen i u novu crkvu 1733. godine. Novi oltar i kip sv. Antuna 1907. godine izradila je tvrtka Ferdinanda Stufflessera iz Tirola darom gospođe Auguste Rogalić.[6] Kako i svjedoči obnovljena spomen ploča s lijeve strane uz oltar sljedećim riječima: “Ovaj oltar podignula je u čast i slavu Svetoga Antuna Čudotvorca Augusta plemanita Rogalić, rođena pl. Meczner u Vukovaru. * 25. 11. 1850 + 15. 02. 1909.”

No, u Domovinskom je ratu cijeli oltar sasvim uništen, pretpostavlja se da je izgorio jer nisu pronađeni nikakvi ostaci, dok su kip sv. Antuna braća franjevci uspjeli spasiti.

Prema postojećim fotografijama i nacrtima potpuno je rekonstruiran odnosno izrezbaren novi oltar 1999. godine. Rekonstrukciju je izveo njemački restaurator Erwin Wiegerling. Arhitektura drvenog oltara patinirana je prema izvorniku, a dekorativni elementi su pozlaćeni. Spašeni kip sv. Antuna ponovno je postavljen na svoje mjesto 2010. godine. Uz sam oltar na zidu stoji obnovljena darovnica za oltar na mramornoj ploči.

 

Oltar sv. Antuna prije Domovinskog rata Oltar sv. Antuna prije obnove Spomen ploća dara oltara sv. AntunaSv. Antun Sv. Antun

Montažu su izveli stolari Vinko i Ivan Bošnjak pod stručnim vodstvom akademskog slikara Mire Usenika (konzervator-restaurator) iz Zagreba.

Oltar Gospe Lurdske

Oltar Gospe Lurdske prije Domovinskog rata

   Oltar Gospe Lurdske

Atika oltara Gospe Lurdske

Atika oltara Gospe Lurdske

Udubina u sjevernom zidu lađe blizu kora, u kojoj se nalazila slika Žalosne Gospe, koja je došla u crkvu nakon što je izgorjela kapelica na Katoličkom groblju u Starom Vukovaru, poslužila je kao prikladno mjesto, da se oblikuje Lurdska pećina i u nju smjesti kip Bezgrješne Lurdske Djevice i tako je nastao oltar, gdje se od 1897. štuje Lurdska Djevica u Vukovaru. Na taj je način ovaj oltar ponovno dobio svoj stari naslov, jer je tu prvotno od 1837. godine bio oltar Bezgrješne Djevice.[7]

U Domovinskom je ratu oltar Gospe Lurdske devastiran i uništen. Neki dijelovi su spaljeni, nagorjeli ili nestali pa je uz čišćenje i konzerviranje bilo potrebno rekonstruirati sve nedostajuće drvene ali i dijelove izvedene u vapnenoj žbuci.

Oltar Gospe Lurdske prije obnove

Oltar Gospe Lurdske prije obnove

Oltar Gospre Lurdske

Novoobnovljeni oltar Gospe Lurdske

Od postojećih je dijelova zatečena samo kamena spilja, atika koja je montirana na vijencu od vapnene žbuke te djelomično sačuvana drvena profilacija iznad nedostajućih nositelja. Dijelovi oltara najprije su mehanički očišćeni i učvršćeni, sanirana su sva oštećenja uz završnu mramorizaciju, pozlatu i retuš. Prema nacrtima Restauratorskog zavoda u Vukovaru i tek jednoj postojećoj crno-bijeloj fotografiji načinjeni su svi novi dijelovi oltara koji su oslikani i usklađeni s postojećim elementima. Montirani su novi stupovi, rekonstuirani kapiteli, a potom je postavljena novoizgrađena menza sa stupnjevitim postoljem, dok su postojeći nositelji stupova odnosno pužne baze očišćene, retuširane i pozlaćene.

Obnovljeni su i kipovi Gospe Lurdske i sv. Bernardice na kojima su također izvedeni nužni zahvati uključujući odstranjivanje nečistoća, rekonstrukciju i završni retuš.

Radove su izveli restauratori György Kiss i Stevo Leskarac pod stručnim vodstvom akademskog slikara Mire Usenika (konzervator-restaurator) iz Zagreba.

Gospa Lurdska

Radovi su završeni tijekom listopada 2010. godine.

 

 

 

    Oltar sv. Franje

Atika oltara sv. Franje

Atika oltara sv. Franje

Drveni križ

Drveni križ autora Ivana Matkovića Laste na mjestu oltara sv. Franje sve do postavljanja obnovljenoga oltara sv. Franje

Prvi oltar sv. Franje postavljen je 1752. godine kao trećoredski oltar. No, početkom 20. stoljeća zbog dotrajalosti je uklonjen, a na njegovo je mjesto mariborska tvrtka „Zoratti“ postavila novi. Postavljen je 1912. godine. Na oltaru su tri kipa: sv. Franjo, u sredini, a zaštitnici Franjevačkog svjetovnog reda sv. Ljudevit s desna, a sv. Elizabeta s lijeva.[8]

Unatoč devastirajućim ratnim razaranjima ovaj je oltar, zahvaljujući požrtvovnoj misiji fra Marka Malovića iz Iloka, imao najviše sačuvanih dijelova koji su na vrijeme spašeni i iznijeti iz okupiranog Vukovara. Svi postojeći elementi bili su vrlo oštećeni pa ih je trebalo spojiti, dograditi i učvrstiti. Proces restauriranja započet je od baze odnosno stipesa i menze oltara. Obavljeno je konzerviranje oslikanih površina te saniranje oštećenja i mehaničko čišćenje.

Oltar sv. Franje

Novoobnovljeni oltar sv. Franje

Oslikani tj. mramorizirani su novi paneli koji su potom ugrađeni u predviđene utore, a čitava menza očišćena i retuširana. Postavljeni su novi stupovi menze koji su mramorizirani i pozlaćeni. Tabernakul je konzerviran i retuširan mramorni oslik s pozlatom. Niše s kipovima sv. Elizabete, sv. Franje i sv. Ljudevita (koji je nedostajao pa je prema fotografiji iznova izrezbaren u drvu te oslikan), montirani su u niše kojima su obnovljeni svodovi s dekorativnim tapetama koje su rekonstruirane šablonom kopiranom s originalnog uzorka koji je u fragmentima sačuvan. Rekonstruirana je i atika oltara, jer original nije sačuvan pa je iznova oslikana, pozlaćena i postavljena na svoje mjesto.

Radove su izveli restauratori György Kiss i Stevo Leskarac pod stručnim vodstvom akademskog slikara Mire Usenika (konzervator-restaurator) iz Zagreba.

Radovi su završeni tijekom veljače 2011. godine.

 

Sv. Franjo Asiški  RaspeloSv. Ljudevitsv. FranjoSv. Elizabeta

 

Oslici svodova

Svodni oslik Posljednje večere

Svodni oslik Posljednje večere

Freska Rođenja Kristova

Ostatak freske Rođenja Kristova strapirane sa svoda crkve

Sve crkvene svodove oslikao je nakon Jordanove pregradnje akademski obrazovan slikar Anton Brollo 1911. godine. Radeći uz oca (furlanskog slikara Jakoba Brolla koji je postupno gubio vid), taj je slikar usvojio očevu neobaroknu koncepciju arhitektonskog iluzionizma i njegov veoma promišljen način skladanja ikonografskih programa. Primijenivši ta iskustva u Vukovaru, ostavio je za sobom posljednji (u nas do Domovinskog rata izvrsno sačuvan) neobarokni ciklus zidnih slika, program koji je na veoma suvremen način spojio u jedno kristološki i mariološki ciklus (…) Iluzionističkom arhitekturom, s probojima kroz svodne i lučne otvore u slobodan prostor, slikanom štukaturom i biljnim i geometrijskim ornamentima, slikar je stvorio bogat i raznolik dekorativni okvir za niz većih i manjih biblijskih motiva. Ključne je teme Brollo nanizao po svodovima srednjega crkvenoga broda. Njihov sadržaj otkriva umjetnikovu koncepciju razrađenu, najvjerojatnije, uz teološko vodstvo naručitelja, koju je onda sadržajno raščlanjivao i nadopunjavao likovnim uresom ostalih svodnih polja. Nad oltarom je naslikao anđele kako se klanjaju presvetoj Euharistiji, naglasivši tako funkciju žrtvenika. Odmah do njih razmjestio je u uglove svoda likove četiriju evanđelista na koje se smisleno nadovezuje prikaz pastira okupljenih oko Isusa u jaslicama, dopunjen natpisom Gloria in excelsis Deo.

Ostatak freske Rođenja Kristova strapirane sa svoda crkve

Ostatak freske Rođenja Kristova strapirane sa svoda crkve

Detalj kompozicije Kristova rođenja nakon zatvaranja oštećenja i opšivanja zidne

Sv. Josip – detalj kompozicije Kristova rođenja nakon zatvaranja oštećenja i opšivanja zidne

U središnjem crkvenom polju prikazano je Presveto Trojstvo kako Kruni Blaženu Djevicu Mariju, dok se u četiri manja medaljona nastavljaju prizori iz Marijina života (Marijino prikazanje u hramu, Navještenje, Pohod Marije Elizabeti i Isusovo prikazanje u hramu). U sljedećem je svodnom polju središnjega broda Posljednja večera uklopljena među prizore Kristove muke (od Molitve na Maslinskoj gori, preko Judina poljupca, Pilata koji pere ruke do Isusa ogrnuta skrletnim plaštem). Marijin ciklus, povezan s Isusovim djetinjstvom (nagoviješten u prva dva polja), dopunjen je prizorima s prvoga svoda na desnoj strani crkve. Ondje su oko središnjeg, dekorativnog, polja raspoređeni prikazi Mudraca koji vođeni zvijezdom, traže mladoga Kralja, zatim Mudraci kod Heroda, Poklon mudraca Isusu i Bijeg u Egipat. U prvom lijevom pobočnom polju ciklus Isusova djetinjstva završava prikazom Dvanaestogodišnjeg Isusa u Hramu. Mariološki se ciklus pretapa u kristološki. Oba su lijeva pobočna svoda, kao i motivi srednjega na desnoj strani oko središnjeg medaljona (s prizorom Istjerivanja trgovaca iz hrama), posvećena Kristovu javnom djelovanju. Oko dvanaestogodišnjeg Isusa u Hramu niže se Krštenje na Jordanu, Skupljanje prvih apostola, Gozba u Kani Galilejskoj i Govor na gori, a na ostala dva svodna polja prikazan je niz Isusovih čudesa i javnih nastupa. Desno od medaljona s Posljednjom večerom nastavlja se pasionski ciklus prikazom Isusa koji nosi križ i Raspećem, da bi bio zaključen ispunjenjem Kristove zadaće na zemlji Uskrsnućem i Silaskom Duha Svetoga. U ulaznom užem (baroknom) dijelu crkve ikonografski se prividno izdvajaju dva franjevačka motiva – na jednomu je Sv. Franjo pred papom, a na drugom su Sv. Franjo i Sv. Klara pred Bogorodicom, okruženi svecima i trećorecima. Brollo je dopunio osnovnu ikonografsku shemu kristološkim temama koje (prividno) nisu kronološki raspoređene, ali je dopunskim biblijskim navodima uputio zahtjevnijega promatrača na pažljivije iščitavanje motiva. Dopunivši prikaz Posljednje večere natpisom HOC EST ENIM CORPUS MEUM povezao je taj prizor s klanjanjem Euharistiji nad žrtvenikom, a usklikom GLORI IN EXCELSIS DEO lijevo i desno od Isusa u jaslicama pozvao na slavu Bogu u Božjem hramu. Misao, izraženu okomito nanizanim elementima od oltara do ulaza (ili obrnuto), nadopunio je sa tri poprijeko položena središnja medaljona. Slijeva je prikazan 12-godišnji Isus sa znanstvenicima u hramu, zdesna Isus kako istjeruje trgovce iz hrama kao mjesta molitve, a Krunjenje Blažene Djevice Marije između njih alegorijska je nadopuna i tumač smisla. Opna, koja je nosila Spasitelja, simbolizira taj Hram, ona je Crkva. Da je ikonološko težište upravo na tim prizorima, potvrđuje oblikovanje ostalih motiva, raspoređenih samo po rubovima svodnih polja oko ornamentiranih središnjih medaljona. Iako je vukovarska franjevačka crkva poprimila svoj konačni izgled na pragu XX. stoljeća, franjevci nisu zanemarili starije umjetnine koje su se ondje ranije nalazile. Osim spomenutih kipova i slika te zavjetnog slikanog Raspeća grofa Johanna Josepha Elza koje se čuvalo u sakristiji, barokne oltarne slike zajedno s drugim samostanskim umjetninama koje više nisu imale mjesta u crkvi, nisu bile otuđene ili uništene nego su bile pohranjene po samostanskim hodnicima, sobama i u samostanskoj blagovaonici, daleko od očiju namjernika.[33]

Obnovljeni posvetni križ

Obnovljeni posvetni križ

 POSVETNI KRIŽ - SJEVERNI ZID BAROKNE LAĐE

Posvetni križ – sjeverni zid barokne lađe

Oslikani posvetni križevi u baroknom dijelu crkve svjedoci su izvora i starine. Sedam je posvetnih ploha sa starom žbukom na kojim su naslikani posvetni križevi. Restauratori su pristupili raslojavanju kako bi otkrili što više oslikanih površina. Zaključili su da su oslikani u tri faze. Oslici su na vidljivom najstarijem sloju boje uspješno restaurirani. Konzervatorsko-restauratorske radove izveli su restauratori Gyorgy Kiss i Marijan Sušac.

Htjeli ili ne htjeli sa strepnjom u srcu prihvatiti istinu, o razaranju Vukovara i franjevačkog sklopa u njemu 1991. godine, uništen je taj biser naše kulturne baštine.

kriz od trnja

Križ od trnja

 

Križ od trnja

Križ s cvjetićima na trnju

 

Križ od trnja

Napravila su ga vukovarska povratnička djeca 2002. godine, kako bi pokazala „ljepotu života u Vukovaru“. Cvjetići na trnju su radost posjeta djece, odraslih, hodočasnika Vukovaru: Kad nas netko dođe posjetiti, to je cvijet na trnu pa trn manje bode…lakše se živi. Nismo više sami. Netko misli na nas….

 

Škropionica ratom oštećena

Škropionica ratom oštećena

Škropionica nakon restauratorskih radova

Obnovljena škropionica


Škropionica

Zidna kamenica ili posuda za svetu vodu kružnog je presjeka u promjeru približno 35,5 cm a visina oko 21 cm. Njeno oplošje urešeno je latičastim užljebljenjima. Obod je profiliran, s ispupčenim, prstenastim središnjim dijelom. Sve kamenice u crkvi i sakristiji klesane su od šikloškog kamena. Nažalost u ratnom razaranju su uništene, nijedna nije ostala čitava. S obnovom crkve izrađuju se i nove kamenice prema starim polupanim uzorcima. Uspješno ih je izradila je tvrtka „Karat“ iz Piškorevaca.

Obnovljene klupe

Obnovljene klupe

Klupe

Stare kulpe

Majstorski kvalitetne crkvene klupe koje je izradio vukovarski stolar Nikola Wahl (1912)[10] uništene su i nestale u Domovinskom ratu. U tijeku je izrada novih klupa.

Barokna propovjedaonica

Barokna propovjedaonica je iz 1758. godine; promijenila je svoje mjesto, pa je donekle preinačena i kompozicijski osiromašena, ali zadržala je ipak prepoznatljive barokne značajke prema kojima se njezin nastanak može datirati u sredinu XVIII. stoljeća.[11] Uništena je u Domovinskom ratu, u tijeku je izrada nove prema starim fotografijama.

Reljef Dobrog Pastira na propovijedaonici

Dobri Pastir

Križni put

Crkvena unutrašnjost bila je dodatno opremana Križnim putem, oslikanim prozorima i svetačkim slikama koje nisu imale izrazita udjela u oblikovanju ikonografije prostora.

Prvi Križni put postavio je o. Antun Bibić 1740., koji je iz dokinutog samostana u Beogradu preuzeo 14 slika. Nijedna slika tog križnog puta nije sačuvana u vukovarskom samostanu.[12] Drugi Križni put postavljen je 13. listopada 1911. godine koji je nabavljen u Njemačkoj. Okvire je izradio gosp. Vahl, a pozlatio Franjo Zamuda. U ratnom stradanju 1991. godine jedna postaja je nestala (XIII.) a slike i okviri toliko su oštećeni da ih se čak ne može ni restaurirati.

Sveta obitelj

Kip sv. Obitelji

Kipovi

Kip Bezgrješne Djevice bio je na konzoli stupa ispred propovjedaonice licem prema koru. Kip je izradila tvrtka Ferdinanda Stuflessera, darom Marije Sijanović. Kip Svete Obitelji postavljen je na konzoli iza stupa s desne strane stare lađe prema oltaru sv. Antuna. Josip, Marija i dijete Isus stoje u pokretu hoda. Djelo tvrtke Stuflesser, a dar je Marte Kovačević. U svetištu su pokraj novoga oltara barokni kipovi sv. Franje Asiškoga i sv. Bonaventure nabavljeni 1733. godine, koji svojom umjetničkom izvedbom svjedoče o njegovoj izvornoj kakvoći.[13]

Kip Bezgrješne

Kip Bezgrješne Djevice nađen na smetlišu

Kip Bezgrješne

Obnovljeni kip Bezgrješne Djevice Marije

Kip Bezgrješne Djevice – Gospa Unproforka

Kip Gospe Bezgrješne su srpski vukovarski rušitelji bili izbacili iz crkve sv. Filipa i Jakova na smetlište. Pronašao ga je jedan Unproforac – irski policajac  – Declan Brogan, i to dojavio fra Marku Maloviću u Iloku. Zajedno su pošli po kip manjim unproforskim kombijem. Kako kip nisu uspjeli položiti na pod kombija, ostavili su ga uspravno iza sjedišta. U strahu od srpskih čuvara barikada, kojih je bilo na svakom važnijem raskrižju na putu između Vukovara i Iloka, fra Marko i irski policajac su se prekrižili i u „Ime Božje“ krenuli prema Iloku. Prilazeći barikadama, srpski su ih vojnici pozdravljali… i tako sve do Iloka. Pred crkvom sv. Ivana Kapistanskog u Iloku, blijedi od straha, fra Marko i Unproforac su se pogledali, okrenuli i ugledali Gospin lik pod plavom kacigom. U strahu, križajući se, irski policajac je skinuo kacigu i jednostavno ju nekamo odložio… Gospa je vraćena u Vukovar nakon deset godina progonstva, 8. prosinca 2001. godine Gospu  je o svom trošku obnovio D. Butković, akademski restaurator iz Varaždina 2003. godine.

Vitraj sv. Nikole Tavelića

 

 

 

Vitraji   

Vitraji I. Marinkovića iz 1928. godine (sv. Mala Terezija na južnom, odnosno sv. Franjo Asiški na sjevernom zidu svetišta, zatim Navještenje Blažene Djevice Marije u sjevernoj kapeli, četiri vitraja s prikazima sv. Nikole Tavelića, Presvetog Trojstva, sv. Ćirila i Metoda i sv. Terezije od Djeteta Isusa u južnoj kapeli, te dva vitraja u starijem jednobrodnom dijelu crkve) potpuno su uništeni u Domovinskom ratu direktnim pogodcima i zračnim udarima od eksplozija u neposrednoj blizini crkve.[14] U obnovi crkve 2010. godine postavljaju se novi vitraji s istim motivima u izvedbi osječke radionice „Teodora“.

Vitraj sv. Male Terezije Vitraj sv. Male TerezijeVitraj sv. Josipa Vitraj sv. Ćirila i Metoda Vitraj Navještenja Gospodinova  Vitraj sv. Jakova, apostola

Krstionica

Krstionica

Donji dio krstionice, nakon povratka u Vukovar, nađen u dvorištu jedne srpske kuće

Krstionica

Današnja krstionica izvorno je djelo firme Zoratti iz Maribora. Postavljena je kod oltara sv. Franje prema svetištu, 5. rujna 1911. godine (Kronika, 3, str. 205.).

Na osmerokutnom postolju i niskoj prizmatičkoj bazi počiva poligonalna noga u obliku lukovice. Na njoj je kalotasta, poligonalna, profilirana baza na koju se nadovezuje poligonalno tijelo krstionice. Stranice su urešene dekorativnim nišama polukružno zaključenim i oslikanim cvjetnim motivima. Poligonalni, profilirani vijenac dijeli tijelo od kupolastog zaključka s poligonalnom tamburom na kojem se nalazi trolisni križ na ispupčenom postolju.  Drvo, rezbareno, oslikano, pozlaćeno; Tvrtka Zoratti iz Maribora, 1911. godine.

Krstionica je sastavljena od dva dijela. Donji dio ili kameno postolje s udubljenim prostorima za svetu vodu i gornji drveni dio čije su stranice urešene dekorativnim nišama polukružno zaključenim i oslikanim cvjetnim motivima i natpisima sedam darova Duha Svetoga, te godina postavljanja krstionice. Na prednjem dijelu krstionice nalaze se vrata s ključem. Kada se vrata otvore na povišenom dijelu postavljena je polica na kojoj se nalazi sve potrebno za krštenje, osim obrednika koji se nalazi u sakristiji uz ostale liturgijske knjige. U donjem dijelu drvene krstionice ostavljen je prazni prostor da se lagano može doći do svete vode koja se nalazi u udubljenom kamenom dijelu krstionice.

Krstionica je u stradanju crkve i samostana u Domovinskom ratu teško oštećena. Donji dio krstionice, nakon povratka u Vukovar 1998. godine nađen je u dvorištu jedne srpske kuće. Gornji dio je teško ratom devastiran i na pola nestao. Umjetnička radionica Ferdinanda Stuflesser obnovila je gornji dio.

S unutarnje strane vrata drvene krstionice stoji natpis: Krstionica franjevačke crkve sv. Filipa i Jakova u Vukovaru, razorenu srpskom agresijom u Domovinskom ratu 1991. godine, obnovila je radionica barokne umjetnosti u Južnom Tirolu Ferdinand Stuflesser. Obnovljena i restaurirana postavljena je 25. ožujka 2015. godine. Sve je troškove preuzela iz obiteljske ostavštine Erne Gretschl u znak zahvalnosti za svoje krštenje.

 

 

 

 

    Orgulje

Ostatak pročelja orgulja na koru od ratnog razaranja

Godina ugravirana u drvenu baroknu konstrukciju sviraonika na koru

Orgulje

Orgulje prije ratnih razaranja

O izvornim orguljama postavljenim u crkvu sv. Filipa i Jakova nažalost nemamo podataka, ali zato su orgulje iz 1821. godine ubrojene među najvrjednije primjere svoga vremena u franjevačkim crkvama kontinentalne Hrvatske. Izradio ih je Simon Sangl. Imale su 20 registara (organum 20 mutationum).[16]

Godine 1939. vukovarski je samostan nabavio nove orgulje. Platila ih je gospođa M. Najper, a izradio Franc Jenko, St. Vid pri Ljubljani. Imaju tri manuala i pedal. Pneumatske su i mijeh je na električni pogon. Smještene su u stari, veliki ormar s dijelom prospekta na ogradi. Igraonik je ispred ormara. U prvom manualu je 13 registara, u drugom 8, u trećem 6 i pedal sa 6 registara. U svemu 33 registra.[17] Ove su orgulje služile sve do 1991. godine. Nažalost, u Domovinskom ratu 1991. i kasnije za okupacije grada orgulje su teško devastirane i potpuno uništene.

POgled na kor i orgulje Pogled na kor nakon ratnih razaranja Kor 2011.

Devastirane orgulje

Orgulje devastirane u Domovinskom ratu

Privremene orgulje u svetištu

Privremene orgulje postavljene u svetištu od 2004. do 2012. godine

Rešetkasta ograda kora ispred orgulja je iz 1733. godine. U Domovinskom je ratu uništena, ostao je samo prednji dio ispred kora u teškom stanju. No, prema starim fotografijama 2010. godine napravljena je nova ograda.

Sadašnje privremene orgulje nalaze se u svetištu iznad ulaza u sakristiju. Postavljene su 2004. godine prigodom proslave 250. obljetnice dolaska tijela sv. Bone u Vukovar. Orgulje imaju 12 registara, a izgrađene su 1947. godine u Nizozemskoj od graditelja orgulja „Slooff-Orgelbouw“, Luijtenstraat 17, 2941 CE Lekkerkerk. Nabavljene su donacijom Hrvatske kulturne zajednice iz Švicarske i samostanskim sredstvima. Sviraonik se nalazi u desnoj crkvenoj lađi i ima dva manuala s pedalima. Prijenos je elektromagnetski.

Franjevački samostan 2007. godine dobiva na dar orgulje iz Amsterdama koju iz temelja obnavlja orguljaška tvrtka „Slooff-Orgelbouw“. Ove orgulje postavljene su funkciju u prosincu 2012. godine. Nekoliko ostataka iz starih orgulja predano je obnoviteljima da ih ukomponiraju u nove. Sadržavaju 38 registara s dva sviraonika. Svojom osebujnošću zauzimaju cijeli korski prostor.

Nove orgulje

Nove orgulje postavljene 2012. godine u izradi orguljaške tvrtke „Slooff-Orgelbouw“. Sadržavaju 38 registara podijeljenih na tri manuala i pedalu.

Toranj crkve sv. Filipa i Jakova

Toranj crkve sv. Filipa i Jakova prije Domovinskog rata

Pročelje tornja i zvonika

Pročelje obnovljenog tornja i zvonika

 

 

 

Zvonik

Prvotni je zvonik bio skromniji i nešto niži od današnjeg. Njegova izgradnja započela je istodobno sa cjelinom franjevačkog kompleksa 1723., a završen s piramidalnim vrhom tek 1743. godine. U tom zvoniku bilo je čak pet masivnih baroknih zvona zbog čega je bio kratkog vijeka jer se zbog slabih temelja ubrzo počeo naginjati. Nakon što su ga srušili 1752. godine, tesar Karlo podigao je privremeni drveni zvonik 1759. godine. Današnji elegantni toranj (visok 37 metara) projektirao je i gradio vukovarski zidarski majstor Johann Michael Weichmann (1773./74.). Tom prigodom svih pet zvona premješteno je u novi zvonik, gdje su se nalazila do 1916. godine, a 1924. godine postavljena su tri nova zvona.

Anđeo od kamena nakon restaruratorskih radova

Anđeo od kamena nakon restaruratorskih radova

Njegov zidani dio s finom fasadnom plastikom, plitkim uglovnim pilastrima i bogato profiliranim baroknim razdjelnim vijencima, po visini je komponiran u klasičnoj trodijelnoj podjeli: u donjemu su dijelu dorski (toskanski) pilastri, u srednjem jonski, a u gornjem polju korintski. Na uglovima zvonika u razini prvoga vijenca, koji se s malim pomakom, nastavlja na vijenac crkve, postavljene su dvije kamene skulpture – barokni anđeli. Dva kamena barokna anđela postavljena su također i u donjem dijelu uz sam zvonik na posebno napravljenim stupovima. Pod samom je kapom na sva četiri pročelja zvonika izvedena rozeta sata, a završetak tornja sa složenom drvenom lukovicom obloženom limom, te piramidom i pozlaćenim križem na vrhu više je puta mijenjan, a današnji oblik datira iz 1874. godine. Granatiranjem vukovarskog tornja sv. Filipa i Jakova 1991. godine uništena su sva zvona. U obnovi crkve i samostana u novi su toranj 2000. godine postavljena i nova zvona.[18]

Razrušeni zvonik Toranj u tijeku radova Pstavljanje zvona na zvonika Obnovljeni zvonik  samostan klaustar sa zvonikom nakon obnove Crkva pogled na pročelje samostana sa zvonikom

Zvono oštećeno

Zvono oštećeno u ratnim razaranjima

Novo zvono

Podizanje novog zvona

Zvona

Tijekom povijesti franjevačke crkve zvona su se, sa svojim posebnim nazivima, mijenjala u više navrata. Posljednji su put prije Domovinskog rata postavljena 1924. godine i ta su u Domovinskom ratu srušena i polupana zajedno sa zvonikom. Dva polupana zvona nalaze se u samostanskom klaustru.

Četiri su zvona podignuta 2000. godine. Prvo je teško 1.070 kg, ima natpis: „Kraljica Hrvata“. Drugo je teško 550 kg, ima natpis: „Sv. Filip i Jakov, ap.“. Treće je teško 515 kg, ima natpis „100 god. Provincije sv. Ćirila i Metoda“. I četvrto je teško 250 kg: „Krist, jučer, danas, sutra“. Elektrificirana su i redovito pregledavana. Ljevač zvona je tvrtka „Grossmayer-Innsbruck“. Postolja zvona su od željeza i u dobrom su stanju.

Zvono prvo Kraljica Hrvata Zvono drugo sv. Filipa i Jakova Zvono treće HFP sv. Ćirila i Metoda Zvono četvrto Krist jučer, danas i stura

Eltzova loža

Pogled na Eltzovu ložu i nadgrobnu ploču grobnice Eltz u svetištu

Raspelo na ploči grobnice Eltz

Nadgrobna ploča i raspelo grobnice Eltz

Nadgrobna ploča i raspelo grobnice Eltzovih

U svetištu uz sakristijska vrata u zid je ugrađena mramorna ploča. U središnjem dijelu ploče je raspelo. Trolisno zaključeni krakovi križa nose uspravan corpus s pognutom glavom na kojoj je trnova kruna, razmaknutim, lagano u laktovima savijenim rukama, čije su šake probodene čavlima, te simetrično spuštenim nogama i stopalima pribijenim s dva čavla. Na ploči stoji natpis:

„Johann Jacob, Graf und edler Her zu Eltz, genannt Faust von Stromberg, Herr zu Vukovar, Trappstadt und Burggräfenrode, geb. den 5. Mai 1779, gest. den 22 Aprill 1844.

Hugo Philipp Graf und edler Herr zu Eltz genannt Faust von Strombert, Her zu Vukovar, auf Trappstadt und Burggräfenrode, geb. den 19. August 1817, gest den 26. October 1848. R. I. P.“

Grobovi i posmrtni ostatci nakon Domovinskog rata doživjeli su opaku nemilost poput tolikih ubijenih u Vukovaru. Franjevačka kripta u kojoj su smješteni posmrtni ostatci grofova Eltz potpuno je devastirana i pripremljena za miniranje koje se na svu sreću nije dogodilo zahvaljujući američkom generalu J. P. Kleinu. Jugovojska i srpske paravojne postrojbe posmrtne su ostatke u franjevačkoj kripti u potpunosti isprevrtali tražeći blago, zlato ili pak oružje. Iza sebe su ostavili nehumanost i barbarstvo.

Devastirani posmrtni ostaci Grofova Eltz Devastirani posmrtni ostaci grofoma Eltz Posmrtni ostaci Grofova Eltz u kapeli Božjeg groba ispod kora PROLAZNIČE! Ne čudi se kostima mojim razasutim. Moli za one koji su moje i tolike kosti nevinih po Vukovaru razasuli. FS 5

Iz kripte samostana su izvukli mrtvačku lubanju koju su odnijeli na glavni zidani oltar. Na sredinu oltara postavljena je lubanja sa cigaretom među zubima, a pokraj lubanje stajao je natpis: „Pripali mi ovo, tako će sve ustaše da završe“.

Kronika Franjevačkog samostana bilježi da su u kripti ispod crkve – koju kroničar naziva Kripta Grofova Eltza – poredani posmrtni ostatci prema sljedećem popisu (u kripti od desna na lijevo):

1. Marie Henriette zu Eltz, geb. Gräfin von Colloredo – Mansfeld (1773. – +8. III. 1814.),

2. Emmerich Graf zu Eltz (22. III. 1765. – +21. XII. 1844.),

3. Franz Graf zu Eltz (13. IV. 1822. – +28. V. 1841.),

4. Marie Gräfin zu Eltz, geb. Gräfin Sopmogyi von Medgyes (16. VII. 1796. – +9. III. 1864.),

5. Hugo Graf zu Eltz (2. I. 1824. – +22. III. 1848.),

6. Franz Graf zu Eltz (28. III. 1786. – +27. VI. 1873.),

7. Antonie Gräfin zu Eltz, geb. Gräfin Lordon (26. XI. 1795. – +3. IV. 1874.),

8. Ludvine Gräfin zu Eltz, geb. Gräfin Pejacsevich (20. V. 1826. – +20. VII. 1889.),

9. Karl Graf zu Eltz (29. II. 1823. – +26. V. 1900.),

10. Hugo Filip Graf zu Eltz (19. XII. 1817. – +26. X. 1848.),

11. Johann Jakob Graf zu Eltz (5.V. 1779. – +22. IV. 1844.).

Podrum Franjevačkoga samostana u Vukovaru

Podrum u Franjevačkom samostanu u kojem su bili za vrijeme tromječnog okruženja Vukovara braća franjevci i časne sestre

Podrum

U najstarijem „dunavskom“ sjevernom krilu (veličine 36×10,44 metara) iskopan je bačvasto nadsvođeni podrum. U vrijeme „100 dana okupacije Vukovara“ podrum u franjevačkom samostanu je odigrao veliku ulogu za braću franjevce i časne sestre sv. Križa. Poslužio je kao sigurno sklonište. Među franjevcima i sestrama u podrumu su bili grkokatolički svećenik i roditelji našega fra Zvonka Lutrovića. Podrumi i skloništa u tim danima u Vukovaru bili su jedini prostori života. Na tlu su bili prostrti ležaj do ležaja. Tako slično je bilo i u svim ostalim podrumima i skloništima. Na zidovima su visjele najlonske vrećice u kojima je bila sva imovina nazočnih, jer sve drugo je ostalo u kućama i stanovima već uništeno i propalo.


[1] Marija MIRKOVIĆ, Umjetničko blago: slike, skulpture, oltari i oprema, u: Franjevački samostan i crkva sv. Filipa i Jakoba – Baština i obnova, Gradski muzej Vukovar, Vukovar, 1998., str. 40.

[2] Marija MIRKOVIĆ, Umjetničko blago: slike, skulpture, oltari i oprema…, str. 40-46.

[3] Prema: Paškal CVEKAN, Vukovar i Franjevci…, str. 73.

[4] Prema: Paškal CVEKAN, Vukovar i Franjevci…, str. 73-75.

[5] Prema: Paškal CVEKAN, Vukovar i Franjevci…, str. 78-79.

[6] Prema: Paškal CVEKAN, Vukovar i Franjevci

[7] Prema: Paškal CVEKAN, Vukovar i Franjevci

[8] Prema: Paškal CVEKAN, Vukovar i Franjevci

[9] Marija MIRKOVIĆ, Umjetničko blago: slike, skulpture, oltari i oprema…, str. 40, 48.

[10] Paškal CVEKAN, Vukovar i Franjevci…, str. 86.

[11] Marija MIRKOVIĆ, Umjetničko blago: slike, skulpture, oltari i oprema…, str. 42.

[12] Paškal CVEKAN, Vukovar i Franjevci…, str. 82.

[13] Prema:  Paškal CVEKAN, Vukovar i Franjevci

[14] Vladimir UKRAINČIK i Božidar URŠIĆ, Popis i procjena ratne štete, u: Franjevački samostan i crkva sv. Filipa i Jakoba – Baština i obnova, Gradski muzej Vukovar, Vukovar, 1998., str. 85.

[15] Paškal CVEKAN, Vukovar i Franjevci…, str. 76.

[16] Prema: Paškal CVEKAN, Orgulje i muzikalije, u: Franjevački samostan i crkva sv. Filipa i Jakoba – Baština i obnova, Gradski muzej Vukovar, Vukovar, 1998., str. 55-56.

[17] Paškal CVEKAN, Orgulje i muzikalije…, str. 56.

[18] Prema: Zlatko KARAČ, Arhitektonski sklop i urbano okružje…, str. 33.

18 total views, 2 views today