Povijesna prisutnost
Grb Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda
Povijesno je utvrđeno da su franjevci već od XIII. stoljeća imali svoje samostane u Ugarskoj i u međuriječju između Dunava i Save. Prvi pisani podatci o franjevcima u povijesnim pokrajinama Slavoniji i Srijemu datiraju iz XIV. stoljeća. Prvi se zapravo 1301. godine spominje samostan u Baču, na lijevoj obali Dunava, iz kojega su franjevci osnovali i gradili franjevački samostan u Vukovaru. Od 1723. godine o. Marko Dragojević kao predstojnik vukovarske rezidencije potpuno je nezavisan, a na provincijskom kapitulu u Sinju 23. svibnja 1730. godine ishođeno je dopuštenje da se vukovarska rezidencija može formalno smatrati samostanom. To je najvažniji događaj za postojanje i djelovanje franjevaca u Vukovaru.[1]
Danas Franjevački samostan u Vukovaru pripada Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu (osnovanoj 1900. godine).
Veduta Vukovara s jednim od najstarijih prikaza Franjevačke crkve iz 1820. godine (J. Alth i F. Kunicke).
Dolaskom osmanlijske vlasti tridesetih godina XVI. stoljeća franjevci su se zajedno s pukom skrivali po močvarama i gustim, te tako teško prohodnim slavonskim šumama, podalje od puteva i na teže pristupačnim terenima. Kako je turska vlast potrajala, franjevački se samostani nisu mogli održati. Ipak, i u tim okolnostima franjevci su za cijelo vrijeme turske vlasti obnašali dušobrižničku službu.
Nakon protjerivanja Turaka 1687. godine, franjevci dolaze u Vukovar (1688.) gdje su zatekli ruševnu drvenu crkvicu podignutu u tursko vrijeme. Prvi upravitelj župe u Vukovaru spominje se 1695. godine fra Martin iz Nijemaca.
Izgradnjom samostana i crkve u Vukovaru samostan postaje rasadište vjere, obrazovanja i kulture. Franjevci su bili neposredni nositelji prvog javnog pučkog školstva za katoličku mladež (od 1736.). Uprava ondašnje franjevačke provincije već je 1733. godine u vukovarskom samostanu otvorila provincijski studij filozofije, koji je djelovao punih pola stoljeća, do 1783. godine. Odredbom provincijske uprave 1803. godine u Vukovaru se otvara studij teologije, koji uz male prekide traje sve do 1885. godine. U razmaku od 80 godina u vukovarskom samostanu su se predavali svi teološki predmeti i izredali mnogi učeni i sposobni lektori i doktori teologije. Teološki studij baš kao i filozofski u XVIII. stoljeću provodio se po odredbama crkvenih i redovničkih propisa.[2]
Motiv iz života sv. Ivana Kapistrana na kaležu, 1749.
Franjevačka crkva i samostan na cehovskoj diplomi, 1825.
Kroz to dugo vrijeme franjevački samostan u Vukovaru je bio veliko duhovno središte, ne samo za grad Vukovar nego i za širu okolicu. Vukovarski vjernici su dobro shvaćali da su crkva i samostan bili i ostali čuvari hrvatskoga jezika i cjelovitoga hrvatskoga identiteta. Franjevci su od samog početka svojega djelovanja na vukovarskom području imali važnu ulogu i ostavili su neizbrisiv trag u razvoju toga kraja.[3]
Iz središnje vukovarske župe sv. Filipa i Jakova 1965. godine osnovana je župa sv. Josipa Radnika u Borovu naselju – Vukovar 2, a 24. kolovoza 2003. osnovana je i treća vukovarska župa BDM Kraljice mučenika kojoj je pripala i filijala Bogdanovci.
[1] Prema: Paškal CVEKAN, Vukovar i Franjevci, Vukovar, 1980.; Ivan STRAŽEMANAC, Povijest Franjevačke provincije Bosne Srebrene…
[2] Prema: Paškal CVEKAN, Vukovar i Franjevci…; Vlado HORVAT, Franjevci i Vukovar, u: Franjevački samostan i crkva sv. Filipa i Jakoba – Baština i obnova, Gradski muzej Vukovar, Vukovar, 1998., str. 19-21.
[3] Ivana BENDRA, Franjevci u Vukovaru, u: Vukovarski zbornik, br. 4, Ogranak Matice hrvatske Vukovar, Vukovar, 2009., str. 172.
Povijesna djela iz vukovarske franjevačke knjižnice.
Nastale župe i crkve iz glavne vukovarske župe sv. Filipa i Jakova:
Župa sv. Josipa Radnika u Borovu naselju.
Treća vukovarska župa na Sajmištu BDM Kraljice mučenika kojoj pripada i filijalna crkva sv. Leopolda Bogdana Mandića u Bogdanovcima.
5,716 total views, 3 views today