VUKOVARSKI KRIŽNI PUT
II. postaja: Isus prima na se križ
Kako prihvatiti razaranje grada? Kako gledati početak razaranja onoga što je čovjek s toliko truda stvarao, što je s toliko ljubavi i želje za sebe i svoju obitelj gradio?! Kako prihvatiti ono sa čime se ljudski razum nikako ne može pomiriti?! U tišini razrušenih zidova mogli su se opipati zgražanje, nevjerica, bol. Čovjek koji je stvoren na sliku Božju da bude sustvaratelj, nijemo gleda razaranje koje dolazi od istog takvog bića, stvorenog na istu sliku. Teško je to prihvatiti!
Pomolimo se! Gospodine, Ti nas učiš da prihvaćanje neprihvatljivog ne znači njegovo odobravanje. Ti nas učiš da ljubav može i kroz ono što je besmisleno voditi do dubokog smisla. Iako smo stvoreni na sliku Božju kao slobodna bića, moguće je da u toj slobodi vršimo prisilu jedni nad drugima. Ali ti nas učiš, Gospodine, da je to samo izvana, a da sloboda naše duše uvijek ovisi samo o nama. A najveća sloboda duše je biti u ljubavi. Pomozi nam, Gospodine, ostati u njoj, kakav god križ bili prisiljeni nositi ili smo ga već nosili! Amen!
II. vazmena postaja
Hvala ti, Gospodine, što si nam pokazao kako se ljubavlju može pobijediti zlo i onda kada se čini da ono pobjeđuje! Hvala ti za mudrost križa koju su ljudi ovoga grada učili od tebe kroz tolike generacije; što su nadahnuti tom mudrošću i podržavani snagom tvoga Duha tako mirno stajali pred tako okrutnim ponižavanjima i mučenjima, a da im zlo pri tome nije zarobilo dušu! Hvala ti, Gospodine, što je Tvoja ljubav veća od svakoga zla i što će ona na kraju slaviti pobjedu!
Isuse, hvala ti! Isuse, hvala ti! m.t.