Slijepi i hromi
U starome Izraelu sljepoća i paraliza bile su bolesti koje su smatrane Božjim prokletstvom. Na osobe s invaliditetom ili bolestima gledalo se kao nesposobne za štovanje i slavljenje Gospodina Boga. Zato, Isusovi učenici kada su vidjeli slijepca kako prosi upitaše: Učitelju, tko je sagriješio, on ili njegovi roditelji? (Iv 9,2).
I upravo to je ono što Jeremijino proroštvo čini tako dirljivim. Opisujući povratak prognanika u Jeruzalem, on svrstava „slijepe i hrome“ u redove otkupljenih. Doći će dan, obećava prorok, kada nitko neće biti isključen, čak ni oni koji su nekoć smatrani nedostojnima.
Slijepi prosjak Bartimej sjedio je pokraj ceste. Čuvši da Isus prolazi, pozvao je u pomoć, ali ga je mnoštvo ušutkalo. Smatrali su da Isus ima pametnija posla nego brinuti se za takvoga „grešnika“. Ali Bartimej je vjerovao da je Isus „sin Davidov“ i da ga neće odbaciti. Nastavio je dozivati sve dok njegov glas nije nadjačao mnoštvo koje ga je okruživalo.
I bio je u pravu. Isus je pohvalio njegovu vjeru i izliječio ga. Dao je do znanja da Bog nije odbacio Bartimeja. Bio je jednako vrijedan Božje ljubavi i iscjeliteljske milosti kao i svi drugi.
I to je ljepota evanđelja. Isus ruši svaki zid koji ljude dijeli od nebeskog Oca. On prihvaća sve, bez obzira na životnu situaciju. I mi se možda osjećamo kao Bartimej, nadajući se komadiću milosrđa i nježnosti. U svijetu koji na razne načine isključuje „nedostojne“, Isus stoji pred nama raširenih ruku i želi nam reći: Vjera te tvoja spasila. Naučimo i mi gledati svijet Isusovim očima ljubavi. t.v.