Sin Čovječji predaje se ljudima u ruke (Mk 9, 31)
Započinjući svoje putovanje prema Jeruzalemu, Isus govori učenicima da će biti predan. Postat će pasivan, nemoćan u rukama drugih. Prepustit će se ljudima da odlučuju o njegovoj sudbini. Baš kao što je navijestio prorok Izaija, Isus je kao janje koje vode na klanje ili ovca koja šuti dok je strižu, ne otvara svojih usta (Iz 53,7) Sve je to jaka suprotnost svemu onome što je Isus do tada činio. Od trenutka kada je započeo svoje javno djelovanje, Isus je u središtu pozornosti kao onaj koji liječi ljude, bori se s protivnicima, smiruje oluje i hrani gladne. Uvijek je vodio glavnu riječ, govorio s autoritetom. On je bio taj koji je oblikovao priču i imao inicijativu. Ali na križu, gdje je bilo najvažnije, Isus ostaje sam, bio je tih, ponizan i ranjiv. Isus je došao na našu zemlju kao Božji dar. Ljudima je prepustio odluku kako će ga primiti. Mnogi su ga u Jeruzalemu odbacili. Petar ga je zatajio. Rimljani su ga ubili. Svi su ga oni mogli isto tako i zagrliti i prihvatiti njegovu poruku spasenja. Ali nisu. A ipak, Bog je predao svoga sina. Nije uzeo svoj dar natrag. I u ovo naše vrijeme događa se isto. Bog i danas daruje svoga Sina. Na svakoj svetoj misi, na svakom oltaru, u svakom redu za svetu pričest Isus je stavljen u naše ruke kao Božji dar spasenja. Nitko od nas nije dostojan primiti ga, nitko ga od nas i ne prihvaća kako bi trebalo. Ali, to ga ne zaustavlja. I dalje se daje grešnicima i nudi svoje spasenje. Gospodine, nismo dostojni da te primimo. Ali nastavi govoriti svoje riječi kako bismo ozdravili. t.v.