Narod Kraljevstva Božjega
Crkva je novi Narod Božji. Njezino je izabranje u službi spasenjskog Božjeg plana. Ona nije sebi svrhom, već je u službi poslanja koje ima u ovome svijetu i u ovoj našoj povijesti. Po njoj Bog u svojem Sinu Isusu želi spasenjski zahvatiti čitav svijet do kraja vremena. Zato ona ima univerzalno poslanje kako s obzirom na svijet, tako i na vrijeme. Drugi Vatikanski sabor ističe da je Crkva „sakrament“ i „instrument“ susreta Boga i ljudi.
To svoje poslanje u svijetu, Crkva kao narod Božji, vrši snagom Isusovog poslanja, kao i Duha kojeg joj je dao. Po tom Duhu ona snagom svoga pomazanja postaje kraljevski, svećenički i proročki narod.
Crkva je narod novoga Božjega svijeta, kojeg Otac utemeljuje po svojemu Sinu Isusu Kristu. Taj je svijet u Bibliji naviješten kao Kraljevstvo Božje. Stoga je Isusov temeljni navještaj upravo navještaj Kraljevstva Božjega koje se približilo, koje upravo dolazi, koje je već među njima, po Njemu, prvom čovjeku tog novog Božjeg svijeta.
Čovjek se u svojem srcu mora ponovno okrenuti Bogu, njegov život mora postati DA Ocu i u Isusu Kristu treba prepoznati nastup novog Božjeg svijeta. Crkva kao narod Božji nema u ovome svijetu ni političko poslanje, niti stranačko, a niti treba postati hegemon ovozemaljskih država. Sve joj to mora biti strano. Ne smije se oslanjati niti na moć, političku vlast ili prestiž, već biti isključivo naslonjena na Isusa Krista i vršiti svoje poslanje koje ima kao Narod Božji. Tu, u tom narodu, već žive vrednote koje je Krist utemeljo, pa je tako Crkva kao narod Boji svjedok i eshatološkog
ispunjenja Kraljevstva Božjega.
t.v.