Koordinacija udruga proisteklih iz domovinskog rata

KOORDINACIJA UDRUGA PROISTEKLIH IZ DOMOVINSKOG RATA GRADA VUKOVARA

32000 VUKOVAR, Trg hrvatskih branitelja 1

Tel./ fax.: 032- 492 – 689

         Mob. 098 – 494 – 650

 

 

–      Udruga hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata Vukovar,

–          Udruga umirovljenika MUP-a vukovarskih branitelja Domovinskog rata Vukovar,

–          Udruga udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Vukovar,

–          Udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja «Vukovarska majka», Podružnica Vukovar

–          Hrvatska udruga roditelja poginulih hrvatskih branitelja Domovinskog rata Grada Vukovara,

–          Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora  – Ogranak Vukovar,

–          Hrvatska udruga vukovarskih branitelja iz Domovinskog rata «Vukovar 91»

–          Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata – Ogranak Vukovar,

–          Udruga hrvatskih branitelja – dragovoljaca  Domovinskog rata – Ogranak Vukovar

–          Udruga hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata liječenih od PTSP – Ogranak Vukovar,

–          Zajednica povratnika Hrvatske – Podružnica Vukovar.

–          Udruga maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata – podružnica Vukovar

–          Nezavisni dragovoljci Hrvatske – podružnica Vukovar.

–          Udruga braniteljica Domovinskog rata Vukovarsko – srijemske županije Vukovar

Ur.broj01/2013

Vukovar 09.01.2013.

 

Izražavamo svoje nezadovoljstvo zahtjevom SDSS za uvođenje dvojezičnih natpisa (ćiriličnih) na svim ustanovama u gradu Vukovaru, što nam je neprihvatljivo iz više razloga koje ćemo sada i navesti.

Vukovar je Hrvatski grad u kojem su Hrvati uvijek činili većinu, dok su Srbi prema popisu stanovništva iz 1991. godine činili 32.3% ukupnog broja stanovništva

Agresijom na RH i Vukovar, okupacijom grada od strane neprijateljskih postrojbi, sve nesrpsko stanovništvo je protjerano iz svojih kuća u slobodne dijelove Domovine nam Hrvatske, a u tih nekoliko dana nakon okupacije, učinjeni su najveći zločini  u Domovinskom ratu i tada je poginulo i ubijeno gotovo 5 000 stanovnika Vukovara, uglavnom Hrvata, a oko 10 000 branitelja i civila odvedeno je u logore diljem Srbije. Za to etničko čišćenje, pljačku naših napuštenih domova i počinjene zločine, naročito u logoru Velepromet kroz koji je prošlo oko deset tisuća ljudi, od kojih je nakon zvjerskog mučenja njih sedamsto ubijeno, nažalost nitko još nije optužen a kamoli osuđen.

Sada dolazimo do krajnjeg licemjerja predstavnika srpske nacionalne manjine, koji kao “nagradu“ za etničko čišćenje i počinjene zločine traže uvođenje dvojezičnih natpisa u Vukovaru, a za svoje licemjerje i politiku etničkog čišćenja dobivaju i potporu predsjednika vlade Zorana Milanovića kao i  ministra uprave Arsena Bauka.

U Domovinskom ratu  u Vukovaru je pod tom ćirilicom,  poginulo i ubijeno 5 000 nesrpskog stanovništva, a da su se svi protjerani vratili živjeti u Vukovar, danas Srpska nacionalna manjina ne bi imala toliko stanovnika u Vukovaru i ne bi bili ni blizu tom postotku. Pod tom ćirilicom i danas stižu optužnice iz Srbije za izmišljene zločine Hrvatskih branitelja.

Postotak od 34,87% Srba u udjelu stanovništva je sasvim sigurno prenapuhan, jer velika većina Srba živi u susjednoj Srbiji, a u Vukovar dolaze samo po potrebi da bi podigli mirovine i ostvarili neka od svojih socijalnih i materijalnih prava, koja nisu mala, a također su masovno dolazili na popis stanovništva. Dolaske autobusima na glasanje za izbore već je bespredmetno i spominjati. Mi koji ovdje živimo to pouzdano znamo, kao što znamo da sve dosadašnje vlade dodjeljuju u Vukovaru stanove Srbima doseljenim iz ostalih dijelova RH a imaju i prioritet u zapošljavanju,te na taj način (svjesno ili nesvjesno?) mijenjaju nacionalnu strukturu Vukovara u korist Srba.
Uvođenje dvojezičnosti smatrali bi diskriminacijom i šikaniranjem svih stradalnika, kako branitelja, tako i ostalih građana koji su se vratili iz progonstva u svoj grad.
Podsjećamo i pozivamo, kao braniteljske udruge na poštivanje i provođenje donesene „Deklaracije o Domovinskom ratu“ od strane Hrvatskog Sabora, na čl.7, a koja glasi:

Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora poziva građane, državne i društvene institucije, sindikate, udruge i medije, a obvezuje sve dužnosnike i sva državna tijela Republike Hrvatske, da na navedenim načelima štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti.
Na taj način čuvamo moralni dignitet hrvatskog naroda i svih građana Republike Hrvatske i tako štitimo čast, ugled i dostojanstvo svih branitelja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine.“   

Danas kada se nalazimo na pragu uvođenja dvojezičnosti, pitamo se, a pitamo i cijelu Hrvatsku javnost: Gospodo,  gdje su naša prava i tko se za njih (osim nas) bori?? Da li ste gledali snimak na YOUTUBE proslave pravoslavnog Božića u Borovo selu i sve one četničke simbole i pozdrave? Sve uz nazočnost i uz pratnju Hrvatske policije.  Zašto se tu ne provode zakoni RH?

           Zato tražimo da se još jednom provjeri koliko Srba zaista živi u Vukovaru, pa ako je navedeni postotak točan pozvat ćemo, sve braniteljske i stradalničke udruge da nas podrže u zahtjevu za raspisivanje referenduma o ukidanju za nas spornog zakona, “zakona o pravima nacionalnih manjina“, jer samo izmjena navedenog ustavnog zakona jamči da će Vukovar biti i ostati ono što je uvijek i bio, Hrvatski grad, u kojem će u miru živjeti svi dobronamjerni građani koji Hrvatsku smatraju svojom Domovinom.

Želimo još napomenuti da koordinacija stradalničkih udruga grada Vukovara  za sada ne organizira i ne podržava dolazak i prosvjed u Vukovaru bilo kojeg pojedinca ili udruge. Svaka podrška nam je dobrodošla, ali smatramo da se problem dvojezičnosti još uvijek može riješiti dogovorom, bez prosvjeda, na zadovoljstvo  svih stanovnika Vukovara,(ne podržavaju ni svi Srbi uvođenje dvojezičnosti) te zato pozivamo ministra branitelja Predraga Matića i ministra uprave Arsena Bauka, da prije uvođenja dvojezičnih natpisa u Vukovaru, dođu u Vukovar i objasne nama i ostalim Vukovarcima: kako to da u Vukovaru živi oko 28 000 stanovnika, a ima oko 32 000 birača, jer to je odgovor na toliki udio Srba u ukupnom broju stanovnika.

Ako se resorni ministri ne odazovu na naš poziv na dijalog pozvat ćemo sve udruge i građane Vukovara i RH na javni prosvjed, a o vremenu i mjestu prosvjeda svi će biti pravodobno obavješteni.

 

STOŽER ZA OBRANU

HRVATSKOG VUKOVARA

 

Ur.broj01/2013

                  U Vukovaru 11.01.2013.

 

 

 

Predsjedniku RH

Predsjedniku Sabora RH

Predsjedniku Vlade RH

Gradonačelniku Grada Vukovara

                                                                             

 PROGLAS HRVATSKOM NARODU,

DRUŠTVENOJ I POLITIČKOJ JAVNOSTI,

DUŽNOSNICIMA ZAKONODAVNE I

IZVRŠNE VLASTI U REPUBLICI HRVATSKOJ

 

            Mi branitelji Vukovara, ratni vojni invalidi, zatočenici srpskih koncentracijskih logora, djeca poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, dočasnici i časnici OSRH i MUP-a RH, zapovjednici u obrani Vukovara, zapovjednici i dužnosnici u ratnim postrojbama OSRH u vrijeme Domovinskog rata, a sada žitelji grada Vukovara, obraćamo se hrvatskom narodu, cjelokupnoj društvenoj i političkoj javnosti a posebno članovima i dužnosnicima zakonodavne i izvršne vlasti:

 

Gospodo izvješćujemo Vas da ne možemo i nećemo prihvatiti uvođenje srpskog jezika i pisma u gradu Vukovaru. Borili smo se za slobodnu, suverenu i pravnu državu, za ravnopravnost svih njenih građana ali i za uvjete u kojima ćemo ponosno i dostojanstveno živjeti mi i naša djeca.

Zbog neznanja, nesposobnosti, neosjetljivosti, loših ili zlonamjernih procjena i namjera dosadašnjih političkih i drugih struktura dovedeni smo i godinama živimo u uvjetima koji ne priliče pobjednicima u nametnutoj agresiji i ratu.

Teško i bolno ali s nadom i vjerom da će doći bolji dani prihvatili smo nastalu situaciju u gradu Vukovaru.

Sve ove godine, od mirne reintegracije do danas, svakodnevno gledamo i susrećemo pripadnike srpskih agresorskih postrojbi kao djelatnike MUP-a, Carine, gradskih, obrazovnih, kulturnih i drugih društvenih institucija i službi, dok istovremeno prognanici a sada povratnici u grad i naša djeca, zbog nemogućnosti zaposlenja i opće ne perspektive, ponovo odlaze iz Vukovara.

Vukovar je grad u kojemu postoje srpski vrtići i vrtići za svu ostalu djecu, postoje srpske škole i škole za sve druge učenike, postoje srpski sportski klubovi i sportski klubovi za sve ostale sportaše itd.

Vukovar je grad u kojemu se ne provodi zakon prema svima jednako. Vukovar je grad u kojemu se kao nigdje u Hrvatskoj na neprimjeren i provokativan način obilježavaju srpski praznici uz upotrebu vatrenog oružja čije je posjedovanje zakonom zabranjeno (automatsko).     Vukovar je grad u kojemu su zaoštreni međunacionalni odnosi te česti verbalni i fizički sukobi građana različite starosne dobi. U gradu stvarno živi znatno manji broj osoba srpske nacionalnosti od broja osoba koje imaju prijavljeno prebivalište. Opće je poznato da je na mnogim adresama nekretnina u vlasništvu srba prijavljeno više osoba koje žive u Srbiji ili u drugim zemljama, a u Vukovaru ostvaruju glasačka, socijalna i druga prava.

Dosljedna i potpuna primjena izmijenjenog Zakona o prebivalištu bi to i potvrdila te onemogućila razne zloupotrebe na štetu hrvatskog društva i države.

Vukovar ovakav kakav je danas, po svim segmentima života, a posebno po strukturi stanovništva, nije takav postao kroz protekla dva desetljeća normalnog života, rada i razvoja,…nego je on takav zbog posljedica velikosrpske agresije i nemogućnosti Hrvatske države da ga, od početka mirne reintegracije do sada, u potpunosti obnovi i stvori uvjete za povratak svih njegovih prognanih građana hrvatske i drugih nacionalnosti. Iz navedenih razloga u Vukovar se nije vratilo 45% njegovih građana, mahom hrvata.

Obitelji i rodbina nestalih još uvijek potražuju oko 400 osoba koje su nakon okupacije grada zatočene od strane srba. Do danas se ne zna sudbina nestalih osoba koje iz nepoznatih razloga nisu uvrštene na popis stanovništva što u znatnoj mjeri mijenja nacionalnu strukturu grada na štetu hrvata.

Zbog svega navedenog i puno drugih razloga sigurni smo da u Vukovaru nisu stvoreni uvjeti za uvođenje srpskog jezika i pisma. Smatramo da povratak prognanih nije u potpunosti proveden te da se rezultati zadnjeg popisa stanovništva ne mogu prihvatiti i temeljem istih donositi odluke i postupati kao u drugim gradovima i sredinama RH.

Uvjereni smo da će pokušaj uvođenja srpskog jezika i pisma bitno poremetiti međunacionalne odnose u gradu, povećati nesigurnost življenja u istom te dodatno obezvrijediti žrtvu koju su podnijeli vukovarski branitelji i stanovnici Vukovara za obranu grada i Republike Hrvatske u cjelini.

Znamo da je među građanima Vukovara srpske nacionalnosti znatan broj onih koji imaju duhovnu snagu i razboritost i koji su svjesni mogućih posljedica, koji razumiju osjećaje hrvatskog naroda i shvaćaju da Hrvati to ne traže iz pukog hira ili netrpeljivosti prema njima nego iz želje i potrebe da se u gradu sačuvaju uvjeti dostojni života i da ratne traume s vremenom potisnu u stranu, što je jedini način normalizacije odnosa i pomirenja.

Smatramo da je naša obveza tražiti odgodu primjene ćiriličnog pisma i srpskog jezika za slijedećih 50 godina, što je razdoblje u kojemu će većina osoba koje su trpjele, krvarile i patile za slobodu Vukovara i Hrvatske otići s ovoga svijeta, kao i osobe koje su te patnje prouzročile, a kojima bi uvođenje ćirilice predstavljalo djelomično ostvarenje ciljeva i svojevrsnu pobjedu.

Donošenjem određenih zakona ili odgađanjem primjene istih na određeno vremensko razdoblje, srpski pobunjenici koji su za svoja nedjela trebali odgovarati na razne načine su abolirani ili čak i nagrađeni od Hrvatske države. Prisjetimo se samo moratorija na služenje vojnog roka kada srbi iz podunavlja nisu morali služiti Hrvatsku vojsku. Ako su oni mogli dobiti aboliciju i moratorij na služenje vojske i mi sada tražimo moratorij na uvođenje srpskog jezika i ćiriličnog pisma.

            Štetne posljedice svega navedenog za Hrvatsku su značajne, a za Vukovar katastrofalne.

U Vukovaru je kroz duže razdoblje takvo stanje po svim segmentima života i društva da je odavno trebalo preispitati i promijeniti stav i odnos države i svih njezinih institucija prema istom, te provesti detaljne revizije i korjenite promjene.

Članak 8. Ustavnog Zakona o pravima nacionalnih manjina određuje da se odredbe navedenog zakona moraju tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima. Uvođenje ćiriličnog pisma u Vukovaru u ovom trenutku sigurno ne doprinosi boljem suživotu Srba sa Hrvatima i svim drugim nacionalnostima koje žive u Vukovaru, ćirilica neće donijeti željeni mir, nego nove netrpeljivosti i korak unazad do sada učinjenom

U koliko naš zahtjev ne naiđe na razumijevanje kod odgovornih iz zakonodavne i izvršne vlasti, te navedeni naše interese, dostojanstvo i sigurnost, kao žitelja Vukovara, podrede svojim sitnim trgovinama u dnevnopolitičkim i predizbornim kombinacijama, samoorganizirati ćemo se i iskoristiti sve zakonom dozvoljene mogućnosti, naše znanje, iskustvo i sposobnosti.

 

S toga odlučno oduzimamo pravo bilo kome od naših suboraca ili sugrađana da kao naš predstavnik na bilo kojoj razini vlasti potpiše odluku o uvođenju srpskog jezika i pisma u Vukovaru.

U koliko to netko učini, mi branitelji Vukovara i Republike Hrvatske smatrat ćemo ga izdajnikom Vukovara, izdajnikom Domovinskog rata i izdajnikom Hrvatskog naroda.

 

 

 

 

PREDSJEDNIK

STOŽERA ZA OBRANU

HRVATSKOG VUKOVARA

 

Tomislav Josić

 

 

927 total views, 1 views today