ŽUPA SV. FILIPA I JAKOVA VUKOVAR

Samostanska knjižnica i arhiv

 Samostanska knjižnica

Usporedo s obrazovnim radom javne pučke škole, te studijem filozofije i teologije, franjevačka knjižnica u Vukovaru spremala je i čuvala rukopisna, a kasnije i tiskana djela. Većinu rukopisnih djela napisali su profesori franjevačkih učilišta kao priručnike u nastavi, a neka su imala i širu namjenu za hrvatski puk.

 

Na temelju pregledanog i popisanog vrijednog i bogatog knjižnog fonda knjiga i spisa prije Domovinskog rata, može se reći da je vukovarska samostanska knjižnica jedna od najvrjednijih starih knjižnica u Hrvatskoj (iza franjevačke knjižnice na Trsatu i knjižnice samostana Manje braće u Dubrovniku). Na prvom mjestu nalaze se inkunabule, zatim hrvatske rijetke knjige do 1850. godine (Rarissima Croatica) poznatih hrvatskih pisaca iz toga vremena poput Marijana Jaića, Franje Jambrekovića, Bartola Kašića, Ivana Meršića, Jurja Muliha, Pavla Posilovića, Tome Kempenca (prijevod), Stjepana Vilova i mnogih drugih. Tu su također i strane rijetke knjige do 1600. godine. Sačuvana su djela iz XVI. stoljeća, velikim dijelom propovijedi ali zastupljeni su i rimski pisci poput Cezara, Cicerona, Ovidija i dr.; među najvrjednija djela ubrajaju se i dva izdanja iz 1501. godine. Čuva se nekolicina vukovarskih rukom pisanih kantuala i knjiga „Organum“ iz XVIII. stoljeća. Za povijest medicine su svakako zanimljiva dva djela Faventinusa.

 

  

I knjige su bile prognane, i u franjevačkom samostanu u Zemunu i Iloku čekale povratak u svoj samostan

Knjige su doživjele sudbinu grada Vukovara i Vukovaraca. Nakon četrnaest godina progonstva, poslije potucanja od nemila do nedraga, iz Iloka, Šida, Zemuna, Beograda i Novoga Sada vraćene su u naš samostan – oštećene, prašnjave, pljesnive, propucane metcima i gelerima. Uz genocid u Vukovaru, dogodio se i kulturocid nad neprocjenjivim kulturnim bogatstvom u koje spada franjevačka knjižnica bogata inkunabulama i rijetkim knjigama naših pisaca i latinista do 1850. godine.

     

U velikim barbarskim napadima na Hrvatsku, posebice Vukovar, 1991. godine, veliko franjevačko knjiško blago stradava i jednim dijelom nestaje. Neke su knjige spaljene, dok su neke vrijedne knjige jednostavno nestale i danas se preko interpola traže.[1]

Nakon što su Vukovarci, a s njima zajedno i franjevci, morali otići iz grada, u samostanu su ostale knjige i ostale umjetničke vrijednosti Muzeja grada Vukovara među kojem je bila i zbirka Antuna Bauera. Tada su providonosno na scenu spašavanja samostanskog blaga sa svojom hrabrošću i snalažljivošću nastupili fra Marko Kurolt iz franjevačkog samostana u Zemunu i fra Marko Malović[2] iz franjevačkog samostana u Iloku. Fra Marko Kurolt, Vukovarac, odmah nakon okupacije grada preko Ministarstva vera Republike Srbije tražio je dopuštenje za odlazak u Vukovar kako bi iz svoga matičnog samostana spasio što se spasiti može. Čudesno je uspio izboriti odobrenje za odlazak u Vukovar sa šest vozila JNA u koje je trebao sve blago staviti. Nažalost, u samostanu je toliko toga bilo da nije moglo sve stati, no ipak glavninu spašava odvozeći samostansko blago 12. prosinca 1991. godine iz Vukovara u Šid (u školu „Narodni front“), gdje će biti punih šest mjeseci, do 31. svibnja 1992. godine kada je prebačeno u Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture u Novom Sadu, a tu je i ostalo sve do povratka u Vukovar 20. studenoga 2004. godine. Među tim umjetničkim vrijednostima bio je i moćnik krvi sv. Bone (kalež s dva anđela) koji je fra Marko Kurolt uspio pronaći, te u vožnji kroz cijelo vrijeme držao u svome naručju. Knjige nisu bile jer je njih preuzela JNA koja jedan dio odvozi u beogradske kasarne, a jedan dio (točnije 3.475 naslova) dovozi 3. siječnja 1992, godine fra Marku Maloviću u Ilok.

Knjige smještene u beogradskim kasarnama koje su dopremljene iz spomenute škole u Šidu kamo su prvotno bile evakuirane, fra Marko Kurolt svojom mudrošću nalazi i doprema u franjevački samostan u Zemun. Zajedno s knjigama bilo je i desetak vrijednih slika iz samostana i crkve. Knjige u jednoj od beogradskih kasarni bile su već određene za reciklažu. Fra Marko samostanske prostorije preuređuje u privremenu knjižnicu u koju je smjestio oko 6.000 naslova i čuvao ih sve do 2004. godine. Povremeno, kad se ukazala prilika, slao je knjige i slike za Zagreb, u nekoliko navrata po više stotina knjiga.[3]

Nakon pregovora i dogovora međudržavnoga Povjerenstva za povrat kulturnih dobara Republike Hrvatske i Republike Srbije, Franjevačkom su samostanu sv. Filipa i Jakova u Vukovaru, 20. studenoga 2004. godine vraćene 3.833 stare i rijetke knjige kao i Dokumenti vjenčanih, za godine od 1827. do 1952. s dvanaestogodišnje pohrane u Franjevačkom samostanu sv. Ivana Krstitelja u Zemunu. Ovim događejem progonstvo knjiga iz franjevačke knjižnice je završeno a fra Marku se i ovim putem odaje priznanje za hrabrost spašavanja knjiga jer je iz ljubavi sve učinio da spasi vukovarsko knjiško blago tragajući za njima a i skrbeći o njemu u samosatanu u Zemunu.

Povratom ovoga vrijednoga fonda Knjižnice, koja je do rata 1991. godine imala oko 17.000 svezaka, i bila jedna od najvrjednijih toga profila u Hrvatskoj, otvoren je i novi pristup i početak rada međudržavnoga Povjerenstva za povrat kulturnih dobara Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore kojeg koordinira Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, a u našem samostanu nastavljena je skrb za njezinu restauraciju i smještaj sredstvima Ministarstva kulture RH, Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu, te donatora.[4]

 

Navedene knjige su dopremljene i smještene u obnovljene prostorije samostana u Vukovaru. S obzirom da su knjige punih dvanaest godina bile smještene u neprikladnim uvjetima, Ministarstvo kulture organizira 7. prosinca 2004. godine uvid u fond knjiga u Franjevačkom samostanu u Vukovaru, s voditeljima restauratorskih radionica za papir i knjigu Hrvatskoga državnog arhiva i Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, fra Vatroslavom Frkinom, iz Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, stručnjakom za ovu vrste knjižne građe, pročelnikom Konzervatorskog odjela u Osijeku Ministarstva kulture Zvonkom Bojčićem, u koordinaciji pomoćnice ministra kulture mr. sc. Branke Šulc u svrhu izrade troškovnika za restauraciju. Važan dio projekta je i opremanje te knjižnice – policama, defenzorima, knjižničnom opremom prema standardima knjižnične struke.[5]

Franjevačku knjižnicu u Vukovaru već godinama obogaćuju dobri i plemeniti ljudi, kao i kulturne ustanove, koji daruju svoje knjiško blago neprocjenjive vrijednosti. Nekoliko njih je doista vrijedno spomena. Oporučno, poslije svoje smrti, svoje su knjiško blago darovali franjevačkoj knjižnici u Vukovaru prof. Branko Mrkušić (Vukovarac, kao prognanik umro je u Poreču u Istri), zatim prof. Vinko Nikolić (veliki hrvatski domoljub i emigrant koji je godinama u emigraciji uređivao „Hrvatsku reviju“ i okupljao naše ljude u emigraciji), dr. sc. Josip Barbarić iz Zagreba kao i brojni drugi dobri ljudi.

Zahvaljujući velikim dijelom Fondu za obnovu i razvoj Grada Vukovara pod vodstvom gđe Ljiljane Blažević danas je knjižnica u franjevačkom samostanu lijepo uređena. Veliki doprinos uređenju dao je fra Benko Horvat, samostanski knjižničar i arhivar. Donacijom T-HT-a uređen je knjižnični prostor koji je opremljen potrebnim policama, a restauriran je i dio najvrjednijih knjiga. Knjižnica je knjiški sređena ali ne do kraja, nedostaje 200-ak primjeraka koje se još uvijek nalaze na restauraciji u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.

Izbor i restauraciju knjiga vodilo je stručno osoblje: fra Vatroslav Frkin, knjižničar i arhivar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, Irena Medić iz restauratorskih radionica za knjigu i papir Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Tatjana Mušnjak iz Hrvatskoga državnog arhiva, Zlatko Bielen, voditelj slikarske restauratorske radionice Hrvatskoga restauratorskog zavoda, te Zvonko Bojčić, pročelnik Konzervatorskog odjela u Osijeku. Predstoji katalogizacija kojom bi onda završila obnova i uređenje knjižnice te bi ona postala otvorena i dostupna akademskoj i široj javnosti.

U franjevačkom samostanu postoji još jedna mala knjižnica Franjevačkoga svjetovnog reda koja ima lijepi broj knjiga duhovne literature novijega datuma.

 

     

Samostanski arhiv složen je u 30 kutija i 63 rukopisna sveska, a župni arhiv složen je u 65 kutija i oko 70 rukopisnih svezaka. Posebno su izdvojena skripta filozofskog i teološkog sadržaja od 18. do 20. stoljeća. Sačuvani su ženidbeni i ostali spisi od 1746. do 1991. na temelju sačuvanih rukpisa i rukopisnih knjiga možemo reći da su najvažnije stvari arhivskog materijala iz samostana i župe Vukovar ipak spašeni.

648 total views, 1 views today